Pričale mi babe da ne pijem hladno. Kad izađem u varoš da mi konobar otvori piće ispred mene i da mi sipa u čašu. Obavezno da pijem iz limenke jer je to najsigurnije. losi momci jos gore djevojke

– Otiđi blago babe ranije i ranije se vrati nemoj da svanjivaš po kafane! Ima svakojakih, nemoj slučajno da ti neko sipa drogu u čašu, da te upropasti za navijek. Da te pita baba nešto pošteno a da mi iskreno odgovoriš!? Nisam ni stigao da kažem potvrdno a ona već upita. – Zašto ti izlaziš, aman, svaku drugu noć? Odgovaram sliježući ramenima i pravdajući se da i moje društvo izlazi i nisam jedini.

-Zimi popijemo po čaj, igramo tablić i prepričavamo događaje - pravdam se.

-Aha, nije baba od juče! Čula sam ja pijete po cijelu noć. Samo držite flašu umjesto da đuskate malo i da se družite sa djevojkama – presiječe me.

-U pravu si! ,,Gore“ su sad djevojke nego muškarci, vjeruj mi! – otkrivam neznanu poznanicu.

Sve se izokrenulo posljednjih godina. Ništa više nije kao prije a i ne treba da bude, rekli bi neki. Vrijeme nas je natjeralo da se ponašamo onako kako se ranije nismo ponašali. Na poznatom kanalu jedna spisataljica gromoglasno reče: ,,Sa Zapada je došlo sve najbolje i sve najgore.“ Ta ista spisateljica se ne skida sa tv kanala a svijet je prošla uzduž i poprijeko.

Pričaju mi ljudi da su roditelji najviše krivi. Duško Radović opominje: ,,Tucite svoju decu čim počnu da liče na vas“. Djeca su okrutna i nikad zadovoljna, samo izvoljevaju. Bezobzirnost ponekad narušava sva načela pristojnosti.

U ovom suludom vremenu gdje svi nekud žure i jure normalnost gubi svaku smisao. Šarlatani, gradske lude i budale odjednom postaju proklič zabave u društvu a njihova pojava komentariše se sa: ,,Koji si ti car, brate!“. Nažalost internet nam uništi generaciju jer ga koristi na pogrešan način. Roditelji svojim sedmogodišnjim sinovima i kćerima prave profile na fejsbuku a onda im kriv đavo što im djeca nevinost gube sa petnaest i što su non-stop na meti okrutnih pedofila.

Džaba babe i djedovi savjetuju, nemaš kome da pričaš. Svi znaju bolje od tebe, takvo vrijeme došlo. Svi se busaju u grudi i prkosno odgovaraju: ,,Ti ćeš da mi pričaš, pa valjda ja znam“. Generacije nam odrastaju na nekim novim vrijednostima ne poznajući život izbliza. Ni nastavnici u školama ne uspijevaju djecu da nauče životnim vrijednostima, jer očigledno i svoju djecu zapostavljaju.

Jedan pisac na početku svoje životne drame piše: ,,Kao u košmaru nekom prođoše mi najbolje godine, vuku se kao zmija preko beline hartije rastrzano bez reda i u parčićima“.