Najmanja je materijalna šteta od neodlaska u sada već čuveno Zujevo. Da naši pobratimi znaju kako su u dalekoj Hercegovini postali čuveni odrekli bi se i braće i rođaka.

zujevo

Trebinje je u materijalnom i svakom drugom gubitku već od 8. oktobra prošle godine, pa je trošak oko neiskorištenih avio karata za tamo negdje u Rusiji za alaliti. Ali kako alaliti sramotu? Tri čelna čovjeka grada, koja su, nije naodmet podsjetiti, još prije samo godinu dana obećavali kule i vile, i čizme i cipele, nisu bili sposobni naći put u bratski grad. Tragikomičnije od te činjenice je samo obrazloženje gradonačelnika Slavka Vučurevića zašto nisu otišli u Zujevo.

Ne vjerujem da postoji četvrti Hercegovac na cijeloj planeti koji bi se izgubio u Crnoj Gori. A ovaj trojac, bar tako kaže gradonačelnik, a gradonačelnik ne smije da laže, izgubiše se u Tivtu. Na sat od Trebinja. Postavlja se logično pitanje, šta bi bilo da se nisu znali vratiti. Ko bi održavao obećavani prosperitet, kule i vile po sunčanom brijegu, čizme i cipele. Neodlazak u Zujevo je u stvari opomena svim Trebinjcima da više nikada ne dozvole da sva pamet i vlast grada putuje istovremeno, i još važnije da ne putuje dalje od Tivta. Ovoga puta su našli put do Trebinja. Ko nam garantuje da će se sljedeći put znati vratiti. Samo bi se tome više smijala vascijela država i region.