Bože, oprosti meni grešnom što se usred Velikogospojinskog posta, nasred Trga slobode u Trebinju, naočigled hiljada ljudi, na Sveto Preobraženje, umjesto da poslušam gradonačelnika koji nas lijepo pozva na preobražaj i poštenje, okrenuh onom gorem preobražaju, odrođenom i odljuđenom, pa se najedoh ćevapa, pljeskavica i kobasica.

cevapi

Oprosti Bože meni grešnom jer sam za to sagrešenje kriv samo ja, lakom na ponudu ko luda ženska pamet koja datira još od Eve, pa se umjesto jabuke najedoh ćevapa, kobasica i pljeskavica koje je gradska vlast obezbijedila za džaba.

No, nisu krivi naši gradski oci, jer njih nisam vidio ni da se guraju i psuju oca, mater, i svevišnjeg svakome ko mu stane na put ispružene ruke prema masnom saketu što miriše po mrsu i luku, što miriše po grijehu.

Ko je nama nevjernim kriv što se polakomismo na njihovu besplatno obezbijeđenu „krku for free“.

Bože, oprosti meni grešnom što se po dva puta gladan vratih u masne i uzlučene redove, ja koji sam prvi počeo srbovati kad je trebalo, ja koji sam uoči rata konačno blagopočivšeg našega pokojnog protu počeo dočekivati, a da mi se komšije kao do tada ne rugaju, ja koji sam nakon pošteno oduženog duga otadžbini ostao bez posla i ogladnio.

Oprosti Bože meni grešnom koji dočeka da se najedem džabe, koji se ispjeva zahvaljujući koncertu na kome bi nam te preobraženjske noći pozavidio cio Šabac sa svim svojim mućkalicama, na kome su nam zavidjela i sva Zubačka Ubla i sve Grandove zvezde, sa svim njihovim pjesmama inspirisanim prodavnicama intimnog rublja, polnim bolestima, Micama Trofrtaljkama, pjesmama koje ovaj mali Crnogorac iz Herceg Novog ne zna onako sočno i masno napisati.

Ja sam, uostalom, još jednom dokazao da sam pravi Srbin, iako nisam smatrao potrebnim da se učlanim u s(t)ranku, još onda dok sam srbovao, kada tamo nije bilo trebinjskih doktora.

Dok sam se okrenuo oko sebe, prvi su redovi bili popunjeni, a mene proglasiše viškom, stečajnom masom, ali u prvom isplatnom redu.