Ne pamte se ovakva dešavanja u Trebinju, gdje svađe i teške riječi padaju između preosvećenog vladike Grigorija, gradonačelnika Slavka Vučurevića i predsjednika Milorada Dodika. ruka ruci trebinje

Grad na naslovnim stranama medija je dobra stvar, ali kada se piše u pozitivnom smislu. Međutim, sve češće smo svjedoci naslova „Vladika rekao ovo“, „Vučurević odgovorio ono“, „Dodik se nadovezao na to“... Pa do kada pobogu ljudi. Nisu ovo Trebinjci koje Vi, poštovani zvaničnici političkog i vjerskog života često stavljate u usta, zaslužili, niti je ovo ovaj grad tražio od Vas. Narod ne vapi za Vašim prepucavanjima i optužbama, već za radnim mjestima i hljebom. Samo me jedno interesuje, da li je neko od Vas pomislio da je dosta i da treba biti mudar i pružiti ruku pomirenja, ako zbog čega, onda zbog ovog gladnog naroda. Otvorite ljudima fabrike i radna mjesta, neka radnik bude poštovan, a ne kao stoka protjerivan, gladan i ucijenjen od koje kakvih menadžera. Nećemo da nas dijelite na crkvene, gradske ili republičke podanike. Da ne smijemo ući u Crkvu, u Gradsku upravu, posjetiti Banjaluku, pogledati u Beograd.

Bliži se krsna slava, Preobraženje Gospodnje. To je u Trebinju uvijek bio Dan za pamćenje, nemojte grad obrukati, i ljagu na narod pošteni staviti. Ne bi bilo lijepo da se nadmećete ko će imati jače ozvučenje, ni da krsni kolač zajedno ne prerežete. Pa ljudi, to valjda jeste, urazumite se i krenite onako kako Bog i zakon kažu, nemojte od grada napraviti crnu rupu na karti. Narod Vam to neće oprostiti, ali nikada!

Smiju nam se neprijatelji, kažu u Trebinju Srbin na Srbina krenuo... Gdje će gore, urazumite se. Nije valjda preča šaka vlasti od obraza i od časti. Ruku pružite, hrišćanski je praštati.

Tenzije su velike, jasno je meni običnom smrtniku, ali mi nije jasno zbog koga ovo radite!? Zbog sebe i svoje fotelje? Zbog svoje slike u medijima? Zbog nekog Vašeg „pucanja“? Recite zbog čega i zbog koga, jer ako ovo radite zbog građana, nemojte molim Vas... Nije nama do Vaših svakodnevnih odgovora, otvorenih i zatvorenih pisama, besjeda bez ikakve poruke, intervjua bez početka i kraja, optužbi bez dokaza... Ako ste tu zbog naroda, budite onda dio naroda, saslušajte narod, saslušajte pametne ljude, kojih ima mnogo. Neće trebinjski narod da mu vladika drži besjedu kod Njegoša, a u isto vrijeme gradonačelnik na pijaci. Neće narod dva koncerta, dvije filharmonije, dva krsna kolača... Jedinstvo je najvažnije, pa takav je i Bog, na kraju krajeva, Otac, Sin i sveti Duh.

'Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi', rekao je blagopočivši patrijarh srpski Pavle.

Imajte malo razuma, stanite više, ne napadajte jedni druge na ulicama, ne prijetite. Pa budite jednom u životu neko i nešto, pustite taj Vaš tzv. ponos, već dajte ruku ruci. Ovo su iskrene riječi, a do slave ćemo vidjeti ko će biti Lazar, a ko Vuk. Hoćemo li gledati jedinstvo, ili razdor... Istorija će pisati, a buduća pokoljenja mogu samo da se stide Vaših riječi ako ne stanete, jer se iskreno bojim u šta bi se ovo moglo pretvoriti.

I na kraju, za dobrobit ovog malog gradića i naroda, sastanite se, recite po koju riječ, zakopajte proklete ratne sjekire, jer nam drugačije spasa nema!