Kada se prije više od dva vijeka, u blizini Moskve, lomila sudbina Evrope i svijeta, u možda i najvećem osvajačkom pokušaju poslije Aleksandra Makedonskog, deset Srba, generala u armiji carske Rusije dalo je sve od sebe da zaustavi invaziju sa zapada, uzidavši sebe u istoriju najveće zemlje na svijetu.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Zasjedanje vojnog savjeta u  „Kolibi Kutuzova”, na čelu sa Kutuzovim pred Borodinsku bitku

Borodinska bitka odigrala se 7. septembra 1812. godine na Borodinskom polju, udaljenom 124 kilometara zapadno od Moskve. Vodila se između ruske vojske, pod komandom generala Kutuzova i Velike armije Napoleona Bonaparte, tokom Napoleonove agresije na  Rusiju, odnosno Otadžbinskog rata Rusije 1812.

Od upada Napoleonove vojske u Rusiju, ruska vojska bila je u stalnom povlačenju. Napoleon je imao oko 600.000 vojnika, dok je ruska brojala oko 180.000. Dugotrajno povlačenje izazvalo je veliko nezadovoljstvo, pa je plemstvo zahtjevalo postavljanje komandanta, u kojeg bi ruski narod imao povjerenja. Tada je na mjesto glavnokomandujućeg postavljen Kutuzov. Iako je imao 67 godina njegovo postavljanje za komandanta izazvalo je rast patriotizma u armiji i u narodu.

O Kutuzovu nećemo nadugo pisati, jer je o njemu na stranicama našeg sajta već pisano. 

Međutim, u Borodinskoj bici, u okviru ruske armije  učestvovalo je  37 generala, od čega je njih deset bilo srpskog porijekla, kao i mnoštvo vojnika nižeg ranga. Neki su bili doseljenici u Rusiju, a  većina su bili potomci druge ili treće generacije srpskih doseljenika u Rusiju tokom 18. vijeka, u vrijeme vladavine cara Petra Velikog i carice Jelisavete.

Srbi su tada naselili teritoriju oslobođenu od Turaka i krimskih Tatara, na južnoj granici ruske imperije i formirali pokrajine Nova Serbia i Slavenosrbija, gdje je živjelo oko 50.000 doseljenika. Osim toga, na samom početku Napoleonovog pohoda, mnogi Srbi, iskusni u ratovanju, stizali su pojedinačno i u grupama iz Karađorđeve Srbije.
Valja napomenuti da su hrvatske jedenice učestvovale, kao i uvijek, na suprotnoj Napoleonovoj strani.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Miloradović i Kutuzov uoči Borodinske bitke

U sastavu Carske armije imperatora Aleksandra I, a pod komandom feldmaršala Kutuzova bili su: general pješadije Mihailo Andrejević Miloradović, general Đorđe Arsenijević Emanuil, rođen u Vršcu, general-poručnik Jovan Jegorović Šević, general-major Jovan Stepanović Adamović, general-poručnik i tajni savjetnik Nikola Bogdanović Bogdanov, general-poručnik Nikola Vasiljević Vujić, kavalerijski general baron Ilija Mihajlović Duka, general-major grof Petar Ivanov Ivelić, general-major Abram Petrović Ratkov i general-ađutant Nikola Ivanović de Preradović.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Spomenik generalu Đorđu Arsenijeviću Emanuilu podignut je u Vršcu

Svi oni zaslužuju da se o njima piše, međutim, mi ćemo ovdje opšitnije napisati o Mihailu Andrejeviću Miloradoviću, našem Hercegovcu.

Potomak je slavne hercegovačke porodice Hrabrenović iz Dubrave kod Stoca. Rođen je u Sankt Peterburgu 12. oktobara 1771. godine, a poginuo u istom gradu 26. decembar 1825. godine.

Služio je pod komandom legendarnog Suvorova u ratu protiv Turske i Poljske. Istakao se u borbama u Italiji i Švajcarskoj (1799). Godine 1805. postao je general-potpukovnik i učestvovao je u bici kod Austerlica, pod komandom Kutuzova. Istakao se mnogo puta i u Rusko-turskom ratu (1806 — 1812).

Godine 1806, nagrađen je mačem koji je bio ukrašen dijamantima i na kome je pisalo „Za hrabrost i spasavanje Bukurešta“. Godinu dana kasnije ponovo je pobijedio Turke kod Obileštija, u Rumuniji. Poslije pobjede nad Turcima, 1809. godine, kod tvrđave Rasevat u Bugarskoj, unaprijeđen je 1810. u general-pukovnika.

Tokom Napoleonove invazije Rusije bio je jedan od najistaknutijih i najuspješnijih ruskih komandanata. Miloradović je imao ključnu ulogu u trenutku kada je francuska vojska stigla do samog Kremlja. Tada je  on  uputio ruske parlamentarce francuskom maršalu Miratu sa porukom da će, ako ga napadnu, odmah zapaliti grad. Na taj način je uspio da dobije sedam časova primirja i za to vrijeme je  neometano izvršio evakuaciju svoje vojske i preostalog stanovništva.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Mihail Andrejević Miloradović

Neustrašivi Miloradović komandovao je na centralnim pozicijama ruske vojske u bici kod Borodina. Kad je Napoleon počeo sa povlačenjem iz Rusije, Miloradović ih je pobijedio u bici kod Vjazme. Potom su uslijedile sjajne pobjede kod Malojaroslaveca i Krasnog (krajem 1812) i kod Lajpciga (1813). Ukazom imperatora Aleksandra I Romanova, Mihailo Miloradović je 1813. godine dobio titulu nasljednog ruskog grofa, a 1818. je postao general-gubernator Sankt Peterburga.

Poslije toga, njegov korpus je postao jedan od najaktivnijih u proganjanju Napoleonove vojske iz Rusije. U bici kod Baucena 1813, predvodio je zaštitnicu od saveznika. Prilikom pobjede kod Kulma bio je u komandi rusko-pruskog korpusa, koji je predvodio i u bici kod Lajpciga. Tokom 1814., komandovao je savezničkim kontingentom u Holandiji.
Od 1818. do smrti je bio vojni general-gubernator Sankt Peterburga i komandant gardijskog korpusa.

Tokom čuvenog ustanka dekabrista 14. decembra 1825. godine Miloradović je bio na Senatskom trgu, pokušavajući da smiri pobunjene plemiće. General, koji nije bio ranjen u više od 50 bitaka, dobio je tada dvije rane, iz pištolja i od bajoneta. Kada su mu izvadili metak iz pluća, rekao je: „Hvala Bogu! Nije pucao vojnik! Srećan sam!“

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina SANKT PETERBURG – Velikom državniku i vojskovođi, general–gubernatoru Sankt Peterburga, rodom iz Hercegovine, vitezu reda Andreja Prvozvanog, grofu Mihailu Miloradoviću otkriven je spomenik na trgu blizu Moskovskih vrata, svečanosti je prisustvovao i srpski ambasador

Za nas je posebno interesantno da je porodica iz koje je potekao imala duboke veze sa Trebinjem. Jedan od njegovih predaka vojvoda Radoje bio je ktitor crkve Sv. Nikole u Trebinju 1534. godine. Među precima ove familije bio je i Milisav Miloradović (Hrabren), koji je je 1563. godine osnovao manastir Žitomislić. U ovom manastiru je i sahranjen. Njegov rođak bio je pukovnik Mihailo I. Miloradović, kozački starješina, koji je zajedno sa vladikom Danilom Petrovićem Njegošem 1711. godine podigao  ustanak protiv Turaka na području Stare Hercegovine. Bio je angažovan od strane cara Petra Velikog da dignu ustanak protiv Osmanlija tokom Rusko-turskog rata 1710-11. godine. Nakon što je ustanak propao, pobjegao je iz Hercegovine u Rusiju i pridružio se tamošnjoj armiji kao pukovnik. Od njega potiču Miloradovići u Rusiji.
 Miloradovići su imali svoje posjede, između ostalih i u Dračevu u Popovom polju i u Trebinju.

Pošto je Mihailo Miloradović naše gore list, Hercegovac, lijepo bi bilo da mu se u Trebinju, kao centru srpske Hercegovine, a u saradnji sa Ruskom federacijom, podigne spomenik, ili da se jednoj od trebinjskih ulica da njegovo ime. Na taj način  bismo i njemu i njegovim precima odali dužno poštovanje i zahvalnost za sve što su učinili za našu Hercegovinu i pronijeli njenu slavu po bratskoj Rusiji. Muzej Panorama Borodinske bitke.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Zgrada muzeja ispred koje je spomenik Kutuzovu

Cijeli muzej djeluje  impresivno, a kada se popne na vidikovac  čovjeku zaista zastaje dah! Utisak je kao da se zaista nalazite usred bitke.

Ideja slikanja panorame „Borodino” pojavila se uoči proslave stogodišnjice pobjede nad Napoleonom. Autor je akademik Franc Rubo. Riječ panorama u prevodu sa starogrčkog znači „vidjeti oko sebe”. Panorama je zapravo jedna velika kružna slika visoka 15, a dugačka 115 metara, koja je vješto uklopljena u materijalne detalje (topove, kuće, rovove i sl.), tako da se sa vidikovca odakle se uz objašnjenje vodiča posmatra bojno polje i ne vidi gdje prestaje polje, a gdje počinje platno. Vidikovac odakle se posmatra bitka pruža pogled unaokolo oko 3,5 km na sve strane. Panorama „Borodinske bitke” sadrži plan bitke i posebno osvjetljenje koje daje  utisak kao da se figure kreću. Na platnu su naslikani događaji -  bitke na bojnom polju od 7. septembra 1812. godine.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina

Umjetnik je prikazao vrhunac bitke kada su se obje vojske borile na život i smrt. Sve to je praćeno zvučnim efektima koji oponašaju elemente borbe i uvertiom Čajkovskog „1812. godina”.

Panorama je prvi put postavljena 1912. godine u drvenom paviljonu u centru Moskve. Pedeset godina kasnije, povodom obilježavanja 150 godina od bitke, na Poklonoj je sagrađena nova zgrada koja predstavlja dio memorijalnog kompleksa. Iako je zamišljen kao muzej jedne slike-platna na kojoj je naslikana bitka - vremenom je sakupljena velika kolekcija slika, grafika, predmeta i oružja iz bitke, tako da muzej danas posjeduje vrijednu ekspoziciju koja rekonstruiše osnovne događaje Otadžbinskog rata 1812. godine. Pored muzeja nalazi se kuća u kojoj je održavan vojni savjet („Koliba Kutuzova”), Muzej Kutuzova, obelisk – nad zajedničkom grobnicom poginulih ruskih vojnika. U blizini je i spomenik Kutuzovu i „slavnim sinovima ruskog naroda” koji su izvojevali pobjedu u ratu sa Napoleonom. Sve to je ovjenčano Trijumfalnom kapijom na Kutuzovskom prospektu.

borodinska bitka milarodiv ucesnik hercegovina Kutuzovski prospekt, u Moskvi, sa trijunfalnom kapijom podignutom u slavu pobjede nad Napoleonom

Muzej panorama Borodinske bitke