Izjava bivšeg američkog ambasadora Kristofera Hila, u kojoj otvoreno relativizuje odgovornost Hašima Tačija za ratne zločine, izazvala je oštre reakcije javnosti i ponovo otvorila pitanje primjene dvostrukih aršina međunarodne zajednice prema žrtvama ratnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije.
Iako su Specijalizovana vijeća u Hagu izrekla prvostepenu osuđujuću presudu kojom su Tači i trojica čelnika nekadašnje OVK osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, američki diplomata nastavio je sa praksom pravdanja njihovog djelovanja.
Relativizacija presude i ignorisanje žrtava
Hilovo tvrdnja da „ne vjeruje u Tačijevu umješanost u zločine“ i da OVK nije imala lanac komandovanja direktno je u suprotnosti sa dokazima iznetim pred sudom:
Zanemarivanje sudskih činjenica: Uprkos višegodišnjem procesu u kome su izneseni brojni dokazi o hapšenjima, mučenjima i ubistvima civila, diplomatski krugovi i dalje pokušavaju da speru odgovornost sa tadašnjeg političkog i vojnog vrha OVK.
Selektivna pravda: Dok se za druge učesnike ratnih sukoba presude Haškog tribunala uzimaju kao apsolutna istina, u slučaju čelnika OVK čak i nakon izricanja zatvorske kazne stižu apeli i izrazi nade u njihovo oslobađanje.
Pritisak na Apelaciono vijeće: Javni istupi u kojima se izražava očekivanje da će Apelaciono vijeće preinačiti odluku predstavljaju direktan pritisak na pravosudne organe i uvredu za porodice svih stradalih.
Ovakvi istupi potvrđuju duboku politizaciju međunarodnog prava, u kojoj se krivična odgovornost i status žrtava tretiraju selektivno, u zavisnosti od geopolitičkih interesa i odnosa snaga na terenu.
Šta Vi mislite o ovome?