Brgat granica.jpeg

Prelazak državne granice tuđim automobilom može proći bez ikakvih problema, ali i dovesti do detaljnih policijskih kontrola ukoliko vozač nema dokaz da vozilo koristi uz saglasnost vlasnika.

Vozačka i saobraćajna dozvola potvrđuju da osoba ima pravo da upravlja vozilom i da je ono registrovano, ali ne dokazuju da je vlasnik dobrovoljno ustupio automobil drugoj osobi.

Čak i ako je vlasnik vozila član porodice, poput oca, isto prezime nije dovoljan dokaz da je automobil pozajmljen uz njegovu saglasnost. Granični policajac ne može samo na osnovu prezimena znati da li je vozilo zaista pozajmljeno, da li je predmet porodičnog spora ili je eventualno prijavljeno kao ukradeno, prenosi Buka.

Zbog toga postoji Dozvola za upravljanje tuđim vozilom u inostranstvu (DTV), dokument koji služi kao dokaz da vozač koristi automobil uz izričitu saglasnost vlasnika.

Prema podacima BIHAMK-a, DTV je neophodan dokument za vozače koji putuju van BiH tuđim vozilom. Izdaje se uz prisustvo vlasnika i lica koje će upravljati automobilom. Vlasnik prilaže važeću saobraćajnu dozvolu, a korisnik vozila pasoš. Dokument važi do isteka registracije vozila, a najduže godinu dana, dok cijena izdavanja iznosi 25 KM.

To znači da vlasnik i vozač prije putovanja mogu u BIHAMK-u ili ovlašćenom auto-moto klubu dobiti međunarodno priznat dokument u kojem su navedeni podaci o vlasniku, vozaču i vozilu, što u velikoj mjeri pojednostavljuje kontrolu na granici.

Pravila, međutim, nisu ista u svim državama. Hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da neposjedovanje ovlašćenja ili dozvole za upravljanje tuđim vozilom samo po sebi nije razlog za zabranu izlaska iz Hrvatske, osim ako država u koju se putuje zahtijeva takav dokument. Ipak, granična policija može obaviti detaljne provjere kada postoji bilo kakva sumnja.

Zbog toga se može desiti da vozač više puta pređe granicu bez ijednog pitanja, a da već prilikom narednog putovanja bude izdvojen radi dodatne kontrole. To ne mora značiti da je počinio prekršaj, već da policija želi da provjeri vlasništvo nad vozilom, razlog njegovog korišćenja i eventualne prijave koje se odnose na automobil ili dokumentaciju.

Granične službe koriste domaće i međunarodne baze podataka, uključujući Šengenski informacioni sistem i Interpolovu bazu ukradenih motornih vozila, kako bi utvrdile da li je vozilo prijavljeno kao ukradeno ili postoje druge nepravilnosti.

Ukoliko vozač nema ovlašćenje, policija može kontaktirati vlasnika, provjeriti podatke u evidencijama ili zatražiti dodatna pojašnjenja. Provjera može trajati nekoliko minuta, ali i znatno duže ako vlasnik nije dostupan ili dokumentacija nije potpuna.

Fotografija lične karte vlasnika, poruka na telefonu ili rukom napisana izjava mogu pomoći prilikom kontrole, ali nemaju istu dokaznu snagu kao službena višejezična dozvola.

Posebna pravila važe za službena, lizing i rent-a-kar vozila. U tim slučajevima vozač bi trebalo da ima službeno ovlašćenje, putni nalog ili saglasnost lizing kuće, odnosno rent-a-kar kompanije, u zavisnosti od vrste vozila i uslova ugovora.

Vozač bi, osim DTV-a ili ovlašćenja, trebalo da kod sebe ima originalnu saobraćajnu dozvolu, važeću vozačku dozvolu, putnu ispravu i dokaz o osiguranju kada je to potrebno. Kopija saobraćajne dozvole u većini slučajeva nije dovoljna tokom granične kontrole.

Ukoliko policija utvrdi da je vozilo prijavljeno kao ukradeno, da registarske tablice ne pripadaju tom vozilu ili da su dokumenti falsifikovani, automobil može biti privremeno ili trajno oduzet, a vozač zadržan radi dalje istrage.

Za vozila registrovana u BiH koja nisu u vlasništvu vozača, najsigurnije je prije putovanja izvaditi Dozvolu za upravljanje tuđim vozilom u inostranstvu, jer je njena cijena daleko manja od mogućih problema, izgubljenog vremena i neprijatnosti koje mogu nastati na granici.