Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop diseldorfsko-berlinski i mitropolit njemački Grigorije, uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva arhiepiskopa mostarsko-trebinjskog i mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, služio je danas Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetih apostola Petra i Pavla u Petrovom polju kod Trebinja.
Petrovdan, slava ove drevne svetinje, proslavljen je u prisustvu velikog broja vjernika, koji su se od ranih jutarnjih časova sabrali na zajedničku molitvu.
Nakon Svete liturgije prelomljen je slavski kolač, a okupljenom narodu obratio se mitropolit Grigorije, koji je besjedu posvetio Svetim apostolima Petru i Pavlu, njihovim različitim karakterima i životnim putevima, ali i jedinstvu koje su pronašli u Hristu.
Mitropolit Grigorije je na početku besjede postavio pitanje zašto se Sveti apostoli Petar i Pavle proslavljaju zajedno i zašto su na ikonama prikazani zagrljeni.
„Vjerujem da se odgovor krije upravo u tome što su ova dva čovjeka, različitih karaktera, životnih puteva i pogleda, svoje jedinstvo pronašli u Hristu. Taj zagrljaj zato nije slika istovjetnosti, već svjedočanstvo da ljudi mogu pripadati jedni drugima i onda kada se razlikuju, ukoliko su istinski Hristovi“, rekao je mitropolit Grigorije.
Govoreći o slabostima dvojice apostola, mitropolit je podsjetio da se Petar, iako je bio uvjeren u sopstvenu hrabrost i odanost, u odsudnom času uplašio i odrekao Hrista. Sa druge strane, Savle, kasnije apostol Pavle, kao učen i revnostan poznavalac Božjeg zakona, bio je toliko siguran u ispravnost sopstvenih postupaka da je progonio Hrista.
Petrov problem, naveo je mitropolit Grigorije, bio je u tome što se previše oslanjao na sopstvenu snagu.
„Ako se svi sablazne, ja neću, govorio je on, a onda se pokazao slabim. Savle je bio disciplinovan, učen i revnostan. Ispunjavao je sve po zakonu i živio u uvjerenju da savršeno zna šta Bog hoće“, istakao je mitropolit.
Petar se, kako je rekao, od sigurnog učenika pretvorio u najnesigurnijeg i tek tada postao istinski svjestan sebe. Savle je, od samouverenog poznavaoca zakona i progonitelja, postao slijepac koji je u tami čuo riječi: „Savle, Savle, zašto me goniš?“
„Do tog časa Savle je mislio da poznaje Boga, da zna šta Bog misli, ko su bogohulnici, ko pripada Bogu, a ko mu ne pripada, ko je u istini, a ko nije. Zamislite kakav potres doživljava čovjek koji je vjerovao da se potpuno posvetio Bogu i da sve čini u Njegovo ime, a onda shvati da je, zapravo, gonio Boga. Bogoslužitelj se u Savlu pokazao kao bogoprogonitelj“, naglasio je mitropolit Grigorije.
On je dodao da je i Petar vjerovao da dobro poznaje sebe, govoreći Hristu da ga nikada neće ostaviti, ali je ubrzo bolno otkrio koliko malo poznaje sopstvenu prirodu i koliko je slab.
Prema njegovim riječima, istinsko preobraženje dvojice apostola započelo je upravo u času kada se srušila slika koju su imali o sebi.
„Petar kroz suze prihvata istinu o sopstvenoj slabosti, a Savle u tami prvi put zaista čuje Boga kojem je mislio da služi“, rekao je mitropolit.
Obraćajući se vjernicima, mitropolit Grigorije je poručio da su Crkvi potrebni i Petar i Pavle, jer oni predstavljaju različite darove, životne puteve i načine služenja Hristu.
„Ako si čovjek doma i domaćinstva, oženjen čovjek ili udata žena, onda si sličan Petru i to je lijepo. Ali ako vjeruješ da si dovoljno jak, hrabar i nepokolebljiv, upravo tu počinje opasnost. Ako si čovjek puta i putovanja, čovjek ideja i traganja, učenik ili učitelj, onda si sličan Pavlu. Ali ako misliš da znaš sve, da znaš ko je Bog i šta je istina, upravo tu se krije nevolja“, naveo je mitropolit.
On je Svetog apostola Petra opisao kao dom, kuću i otadžbinu, a apostola Pavla kao put i dijasporu.
„Petar je čuvar sjećanja, koji se stara da se ništa ne izgubi, dok je Pavle tragalac za novim, koji ne dopušta da se sve zaparloži“, rekao je mitropolit Grigorije.
Podsjetio je da se Petar i Pavle nisu uvijek slagali i da sam apostol Pavle svjedoči da se Petru suprotstavio u lice. Njihovo zajedničko proslavljanje, dodao je, pokazuje da svetost ostavlja prostor za razlike, napetosti i međusobnu kritiku.
„Crkva okuplja ljude različitih darova, slabosti i pogleda koji pripadaju jednome Hristu. Zato su Crkvi potrebni i Petar i Pavle“, naglasio je mitropolit.
On je kazao da pamćenje prošlosti, ukoliko ostane bez nade i pogleda usmjerenog ka budućnosti, može prerasti u strah i zatvorenost. Zato je Pavle, prema njegovim riječima, pokret, put i misija.
„Petar je kamen, a Pavle put i misija. Slaveći ih zajedno, slavimo i Petrovo ispovijedanje: ‘Ti si Hristos, Sin Boga živoga’, i Pavlove riječi: ‘Nema više Judejca ni Jelina’. Ako slaviš Petrovu ljubav prema Hristu, slavi i Pavlovu slobodu u Hristu“, poručio je mitropolit Grigorije.
On je naglasio da Petar nije morao postati Pavle, niti Pavle Petar, jer Hristos svakoga prima u njegovoj jedinstvenosti.
„Upravo zato što su pripadali Hristu onakvi kakvi jesu, mogli su istinski pripasti i jedan drugome u zagrljaju“, rekao je mitropolit.
U završnici besjede mitropolit Grigorije je poručio da svaki čovjek u sebi nosi i Petra i Pavla – slabost i samouverenost – te da, proslavljajući njihov podvig, hrišćani treba da prepoznaju i sopstveni put ka Hristu.
„Koliko smo puta u životu mislili da smo najhrabriji, a pokazali se kao kukavice? Koliko smo puta bili uvjereni da smo u pravu, a nismo bili? O tome duboko razmišljajmo, braćo i sestre, dok se molitveno pripremamo da pripadnemo Hristu i da se On useli u naša srca“, poručio je mitropolit.
On je na kraju besjede naglasio da čovjek, kada se istinski smiri, može zaplakati kao Petar poslije odricanja i progledati kao Pavle poslije obraćenja.
„Tada ćemo shvatiti da je različitost među nama dar i da nas ona ne mora razdvajati ukoliko svi pripadamo Hristu“, zaključio je mitropolit Grigorije.
Nakon liturgijskog sabranja, za sveštenstvo, monaštvo i okupljene vjernike priređena je trpeza ljubavi.
Šta Vi mislite o ovome?