Pranje novca.jpeg

Kupovina nekretnina po nerealnim cijenama, fiktivni zajmovi i kompanije bez stvarnog poslovanja i dalje su najčešći načini pranja novca na Zapadnom Balkanu, pokazalo je najnovije istraživanje Globalne inicijative.

U izvještaju se navodi da ključnu ulogu u ovakvim transakcijama imaju notari, advokati, računovođe, revizori i posrednici u prometu nekretnina, jer njihovi potpisi, pečati i ovjere daju privid zakonitosti sumnjivim poslovima, prenosi Capital.

Prema nalazima istraživanja, novac sumnjivog porijekla na Zapadnom Balkanu rijetko se kreće sam. On prolazi kroz ovjerene ugovore, vlasničke listove, ugovore o zajmovima, fakture i finansijske izvještaje, odnosno kroz dokumentaciju koju mora potpisati ili ovjeriti neko sa licencom.

Istraživanje je obuhvatilo BiH, Srbiju, Kosovo, Albaniju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, a zasnovano je na 89 intervjua, sudskim spisima, nacionalnim procjenama rizika i evaluacijama MONEYVAL-a.

Nalazi pokazuju da su nekretnine i dalje glavni kanal za pranje novca. Posebno se izdvajaju kupoprodajni ugovori sa umanjenim ili naduvanim vrijednostima, brze preprodaje među povezanim licima, notarski ovjereni zajmovi bez jasnog porijekla novca i kupci koji djeluju u ime stvarnih vlasnika.

Fiktivne firme, lažne fakture i prekogranične korporativne strukture dodatno prikrivaju tok novca, a u takvim slučajevima se, kako se navodi, često pojavljuje isti krug notara, advokata i računovođa.

Viši analitičar Globalne inicijative Anesa Agović Đozo kaže da istraživanje pokazuje da se novac ne pere sam i da današnje sumnjive transakcije često nose pečate koji im daju privid legalnosti.

„Zato je važno razumjeti da borba protiv organizovanog kriminala nije samo potraga za kriminalcima, nego i zatvaranje prostora koji omogućava da nezakonito stečeni novac postane dio legalne ekonomije“, rekla je Agović Đozo.

Zemlje Zapadnog Balkana uglavnom su uskladile zakonodavstvo o sprečavanju pranja novca sa standardima FATF-a i Evropske unije, ali nadzor i dalje ostaje najslabija karika.

Profesionalna udruženja često nemaju dovoljno ovlašćenja ili kapaciteta da kontrolišu svoje članove, dok se profesionalna tajna ponekad tumači toliko široko da obuhvata i transakcije koje bi morale biti prijavljene kao sumnjive.

Kao primjer se navodi Crna Gora, gdje su notari tokom 2024. godine obradili skoro 19.857 kupoprodaja nekretnina, vrijednih oko 1,6 milijardi evra, a podnijeli su samo dvije prijave sumnjivih transakcija.

U izvještaju se ističe da je za funkcionalan sistem neophodno jasnije definisati granice profesionalne tajne, uvesti provjere integriteta notara i računovođa, standardizovati prijave sumnjivih transakcija i poboljšati komunikaciju između finansijsko-obavještajnih jedinica i profesionalaca koji podnose prijave.