Mladi birači sve više podržavaju kontrolu cijena i veće poreze za bogate

„Socijalizam generacije Z“ sve jače utiče na politiku Zapada

Nova generacija ljevičarskih političara sve snažnije utiče na političku scenu Zapada, nudeći biračima ideje poput kontrole cijena, većih poreza za najbogatije i jače uloge države u ekonomiji.

Prema analizi britanskog „Economista“, koju prenosi „Jutarnji list“, riječ je o fenomenu koji se sve češće naziva „socijalizam generacije Z“. Ovaj politički pravac privlači mlade birače nezadovoljne rastom troškova života, stambenom krizom i ekonomskom neizvjesnošću,prenose Nezavisne.

Među političarima koje nosi ovaj trend nalaze se gradonačelnik Njujorka Zohran Mamdani, britanski političar Zak Polanski, kao i francuski veteran ljevice Žan-Lik Melanšon, koji i u osmoj deceniji života ima veliku podršku mladih birača.

Za razliku od tradicionalnog socijalizma, nova ljevica manje govori o radničkoj klasi, fabrikama i kolektivnom vlasništvu, a više o problemima koji direktno pogađaju pojedinca.

Inflacija, visoke kirije, nedostupni stanovi i strah od posljedica razvoja vještačke inteligencije postali su centralne teme mladih birača.

Prema ocjeni „Economista“, klimatske promjene i pitanja rasne jednakosti, koja su dominirala političkim debatama tokom prethodne decenije, sada su u drugom planu, dok se fokus pomjera na životni standard i ekonomsku sigurnost.

Analiza navodi da većina političara koje svrstava u „socijalizam generacije Z“ dijeli tri osnovna uvjerenja.

Prvo, smatraju da privredni rast ne donosi značajne koristi običnim građanima i da se bogatstvo uglavnom koncentriše u rukama malog broja ljudi.

Drugo, vjeruju da se veća javna potrošnja može finansirati prvenstveno oporezivanjem milijardera i najbogatijih slojeva društva.

Treće, pokazuju izraženo nepovjerenje prema privatnom sektoru i tržišnim rješenjima, zalažući se za snažniju državnu kontrolu u oblastima kao što su stanovanje i trgovina hranom.

Prema analizi, ideje koje su nekada pripadale političkim marginama sve više ulaze u centar političkih rasprava.

U Sjedinjenim Američkim Državama čak i umjereni demokrati predlažu poreska rasterećenja za veliki broj građana i veće oporezivanje bogatih, dok se u Velikoj Britaniji sve češće razgovara o povećanju poreza i jačanju uloge države.

„Economist“ ocjenjuje da uticaj nove ljevice raste čak i kada njeni kandidati ne pobjeđuju na izborima, jer njihove ideje postaju dio programa tradicionalnih stranaka.

Autori analize upozoravaju da bi pojedine politike koje zagovara nova ljevica mogle imati ozbiljne posljedice po ekonomski rast.

Kao primjer navode kontrolu kirija, za koju tvrde da bi mogla dodatno smanjiti izgradnju novih stanova, kao i poreze na bogatstvo koji bi, prema njihovom mišljenju, mogli da obeshrabre investicije i inovacije.

Podsjećaju i da se Evropa već godinama bori sa sporim privrednim rastom, dok kao upozoravajući primjer navode Argentinu, gdje je snažna državna intervencija u ekonomiji, prema njihovoj ocjeni, doprinijela dugotrajnom ekonomskom zaostajanju.

Analiza zaključuje da će najveći politički i ekonomski izazov narednih godina biti razvoj vještačke inteligencije i njen uticaj na tržište rada.

Dok nova ljevica predlaže mjere poput državnih garancija za zaposlenje i ograničenja širenja podatkovnih centara, „Economist“ smatra da bi odgovor trebalo tražiti kroz kombinaciju poreskih reformi, širenja vlasništva nad kapitalom i podrške radnicima koje će pogoditi tehnološke promjene.

Uprkos rastu popularnosti populističkih pokreta, autori zaključuju da liberalna ekonomija i dalje ima priliku da odgovori na izazove koji su doveli do jačanja „socijalizma generacije Z“, ali samo ako ponudi konkretna rješenja za probleme sa kojima se suočavaju mlađe generacije.