Raketa.jpeg

Iranska raketa presretnuta kod Turske: Ponovo pokrenuta rasprava o aktiviranju Člana 5 NATO-a.

Incident sa iranskom balističkom raketom, koja je bila usmjerena ka Turskoj i presretnuta sistemima protivvazdušne odbrane NATO-a, ponovo je otvorio pitanje mogućeg aktiviranja Člana 5 Severnoatlantskog saveza, koji se odnosi na kolektivnu odbranu.

Prema navodima medija, raketa je bila usmjerena prema teritoriji Turske, koja je članica NATO-a, što je izazvalo nove tenzije i upozorenja iz Alijanse. Turska je nakon incidenta zapretila mogućim odgovorom, dok je generalni sekretar NATO-a Mark Rute poručio da savez pažljivo prati razvoj situacije.

On je naglasio da je NATO spreman da zaštiti „svaki pedalj savezničke teritorije“ ukoliko dođe do daljeg prelijevanja sukoba sa Bliskog istoka.

Iako NATO zvanično ne učestvuje u ratu, pojedine njegove članice već su pojačale vojno prisustvo u regionu. Velika Britanija i Francuska poslale su borbene avione radi presretanja iranskih dronova, dok je Francuska u Sredozemno more uputila nosač aviona „Šarl de Gol“. Britanija je, sa druge strane, u region poslala razarač HMS „Dankan“.

Ovakvo raspoređivanje snaga znači da su se četiri od devet nuklearnih sila u svijetu – Sjedinjene Američke Države, Francuska, Velika Britanija i Izrael – našle u direktnom sukobu na Bliskom istoku.

Istovremeno, pojedine evropske države najavljuju dodatno angažovanje. Italija i Njemačka već su potvrdile učešće u vazdušnoj odbrani regiona, dok kanadski premijer Mark Karni nije isključio mogućnost slanja kanadskih trupa.

Prema navodima medija, Pentagon je revidirao vojne planove i procjenjuje da bi sukob mogao trajati najmanje 100 dana, uz nastavak operacija do jeseni. Sa druge strane, iranska Islamska revolucionarna garda poručila je da su dosadašnji napadi tek početak i da se u narednim danima očekuju još intenzivniji udari.

NATO formalno ulazi u rat samo u slučaju aktiviranja Člana 5, koji predviđa da se napad na jednu članicu smatra napadom na cijeli savez. Takav scenario mogao bi se dogoditi ukoliko bi Turska bila direktno napadnuta ili u slučaju velikog napada na američke vojne baze u regionu.

Pojedini analitičari upozoravaju da bi širenje sukoba moglo povećati rizik od globalnog konflikta, posebno ako bi se u rat direktnije uključile velike sile poput Rusije ili Kine.

U posljednjim godinama već postoji više velikih žarišta – rat u Ukrajini, sukob Izraela i Hamasa, tenzije između Irana i Sjedinjenih Država, kao i rast napetosti oko Tajvana. Zbog toga pojedini stratezi govore o takozvanom „svjetskom ratu u dijelovima“.

Bezbjednosni stručnjaci ističu da bi pravi globalni sukob mogao nastati ukoliko bi se istovremeno povezala tri velika fronta – Evropa, Bliski istok i Pacifik.