Razvod.jpeg

Sociolozi i psiholozi: Individualizacija i društvene promjene među razlozima rasta broja razvoda

Brak je nekada bio temelj društvene stabilnosti i moralnog poretka, dok se danas, u uslovima sve izraženije individualizacije, posmatra kao lični izbor, a ne društvena obaveza, izjavila je za Srnu sociolog Jadranka Berić, komentarišući statističke podatke koji ukazuju na povećanje broja razvoda.

„Ako ne donosi sreću, ljudi napuštaju brak bez osjećaja da ruše nešto sveto. Razvod se više ne doživljava kao tragedija, već kao racionalan korak ka novom početku. To je rezultat šire društvene tolerancije i slabljenja tradicionalnih normi“, pojašnjava Berićeva.

Ona navodi da su razvodi danas češći jer moderno društvo sve više naglašava individualnu slobodu i ličnu sreću. Prema njenim riječima, u tradicionalnom sistemu brak je predstavljao kolektivnu obavezu prema porodici, zajednici i religiji, dok danas pojedinac odlučuje da ga napusti ukoliko ne ispunjava njegove emocionalne ili materijalne potrebe.

„Ovo je povezano sa ekonomskim pritiscima, ali i sa kulturnim promjenama: globalizacija i mediji prenose sliku da je razvod normalan dio života. Istovremeno osjećaj zajedništva je oslabio, pa ljudi manje osjećaju društveni pritisak da ostanu u braku po svaku cijenu“, navodi Berićeva.

Ona ističe da kriza braka ukazuje na slabljenje tradicionalnih institucija koje su nekada održavale društvenu koheziju, jer lakše raspadanje brakova pokazuje slabljenje osjećaja kolektivne odgovornosti.

„Ovo je dio šireg procesa, individualizacija dovodi do toga da pojedinac stavlja svoje potrebe ispred zajedničkih. To može rezultirati osjećajem otuđenosti, manjkom socijalne kohezije i slabljenjem porodičnih veza. Ipak, sa druge strane, to znači i veću slobodu pojedinca da bira svoj životni put“, navela je Berićeva.

Ona dodaje da mladi poštuju brak, ali ga ne smatraju jedinim putem ka sreći, već veću važnost pridaju emocionalnoj bliskosti i kvalitetu odnosa nego formalnoj instituciji.

„U tome se ogleda individualizacija, mladi žele da sami odrede kada i kako će stupiti u brak, bez pritiska tradicije“, navela je Berićeva.

Ona ukazuje da se mladi sve češće odlučuju za vanbračni život jer on pruža veću slobodu i manji pritisak, dok ekonomski faktori takođe imaju značajnu ulogu jer mnogi nemaju uslove za tradicionalno zasnivanje braka.

„Ukratko, kriza braka nije samo pitanje porodice, već odraz dubljeg procesa individualizacije i otuđenosti u modernom društvu. Pojedinac je u centru, a kolektivne vrijednosti gube snagu. To donosi veću slobodu, ali i rizik od slabljenja socijalne kohezije i osjećaja zajedništva“, zaključuje Berićeva.

Psiholog Maja Savanović Zorić ističe da statistički podaci o razvodima ukazuju na duboke promjene u načinu na koji ljudi danas ulaze u brak, ali i u načinu na koji u njemu ostaju ili ga napuštaju.

„Razvod najčešće nije posljedica jedne situacije, već dugotrajnog procesa u kojem se gomilaju nezadovoljstvo, emocionalna udaljenost i osjećaj da odnos više ne pruža sigurnost ni smisao“, ističe Zorićeva.

Ona navodi da veliki broj brakova završava u ranim godinama, što ukazuje na nesrazmjeru između očekivanja sa kojima ljudi ulaze u brak i realnosti zajedničkog života.

„Konflikti se nisu rješavali, već su se potiskivali, dok se emocionalna bliskost postepeno gasila. Često se radi o parovima koji dolaze na terapiju nakon pet, sedam ili 10 godina braka, sa rečenicom: Mi više nemamo veliki problem, samo nemamo odnos. To je trenutak u kojem je veza već dugo ispražnjena, a razvod dolazi kao formalni završetak nečega što je emocionalno završeno mnogo ranije“, navodi Zorićeva.

Ona ističe da značajnu ulogu imaju i iskustva koja ljudi donose iz primarnih porodica.

„Generacije koje danas stupaju u brak odrastale su uz visoku stopu razvoda, ratne i poratne traume, emocionalnu ćutnju i modele odnosa u kojima se ostajalo zajedno po svaku cijenu. U terapijskom prostoru nerijetko se vidi da se konflikti među partnerima ne tiču samo sadašnjeg odnosa, već aktiviraju stare strahove, osjećaj napuštenosti ili uvjerenje da bliskost nužno vodi povredi“, rekla je Zorićeva.

Ona dodaje da brak danas više nije po automatizmu doživljen kao svetinja, jer se veća pažnja posvećuje kvalitetu odnosa, emocionalnoj sigurnosti i ličnom dostojanstvu.

„Kriza braka je dio šire slike u kojoj se decenijama zanemarivalo mentalno zdravlje, a emocionalne vještine nisu učile ni u porodici ni u obrazovnom sistemu. Brak danas jasno pokazuje sve slabosti tog sistema. Ne zato što je institucija braka propala, već zato što više ne može da nosi teret nerazriješenih ličnih i društvenih trauma“, zaključila je Savanović Zorić.

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, u Republici Srpskoj u 2024. godini razvedeno je 868 brakova. Prema posljednjem zajedničkom prebivalištu, najveći broj razvoda zabilježen je u Banjaluci – 158, Bijeljini – 107, Prijedoru – 96, Tesliću – 38 i Zvorniku – 36.

Od ukupnog broja razvedenih brakova, od prve do četvrte godine braka razvelo se 21,4 odsto parova, dok je 22,4 odsto brakova okončano između pete i devete godine braka. U prvoj godini braka razvedeno je 3,8 odsto parova, a udio razvoda nakon 25 i više godina braka iznosio je 16,2 odsto.