Njemacka radnici.jpeg

Pad zaposlenosti u njemačkoj industriji, najviše otpuštanja u auto-sektoru.

BERLIN – Broj zaposlenih u njemačkoj industriji smanjen je prošle godine za 2,3 odsto, na oko 5,38 miliona radnika, pokazuje analiza savjetodavne kompanije EY zasnovana na podacima statističkog zavoda, koja obuhvata firme sa najmanje 50 zaposlenih.

Prema objavljenim podacima, pad je dvostruko veći nego 2024. godine, a najviše radnih mjesta ugašeno je u automobilskoj industriji, oko 50.000. U hemijskom i farmaceutskom sektoru broj radnih mjesta smanjen je za približno 2.000. Generalni direktor EY-a Jan Brorhilker ocijenio je da se „njemačka industrija nalazi u dubokoj krizi“.

On je naveo da je prihod industrije od 2023. godine smanjen za gotovo pet odsto, te upozorio da samo snažan ekonomski oporavak može zaustaviti dalji gubitak radnih mjesta. U 2025. godini prihod je pao za 1,1 odsto, dok je četvrti kvartal nastavio negativan trend koji traje već dvije i po godine. Pad su zabilježili automobilski, tekstilni i sektor proizvodnje papira, dok su rast ostvarili metalni i elektrotehnički sektor.

Od pretpandemijske 2019. godine broj zaposlenih u industriji smanjen je za oko 266.000, odnosno oko pet odsto. Samo automobilski sektor izgubio je u tom periodu 111.000 radnih mjesta, što predstavlja pad od 13 odsto. Istovremeno, broj zaposlenih u tekstilnoj i metalnoj industriji smanjen je za 16, odnosno 13 odsto, dok su hemijski, farmaceutski i elektrotehnički sektor zabilježili blag rast zaposlenosti.

Prema ocjenama stručnjaka, industrija će nastaviti sa smanjenjem broja radnih mjesta i tokom 2026. godine zbog slabih narudžbi i pojačane konkurencije. Brorhilker je upozorio i na rast broja stečajeva, posebno među dobavljačima automobilske industrije, te istakao da proizvođači sve više sele proizvodnju, istraživanje i razvoj u inostranstvo.

Ekonomisti očekuju da će njemačka privreda ove godine zabilježiti rast od oko jedan odsto nakon višegodišnje stagnacije, ali se potpuni oporavak industrije očekuje tek 2027. godine, kada bi se u većoj mjeri trebao osjetiti uticaj državnih investicija u vojsku i infrastrukturu.