Radnici.jpeg

BANJALUKA – Iako ukupan broj zaposlenih u Republici Srpskoj već nekoliko godina praktično miruje, najnoviji statistički podaci ukazuju na ozbiljne strukturne disbalanse, jer prerađivačka industrija kontinuirano gubi radnike, dok sektori poput trgovine i usluga rastu, što, prema ocjenama stručnjaka, ne može biti temelj dugoročnog i održivog razvoja.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srpskoj je prošle godine bilo zaposleno 289.724 radnika, što je za svega dva više nego godinu ranije, kada je evidentirano 289.722 zaposlenih. Istovremeno, prerađivačka industrija bilježi osjetan pad – sa 59.877 radnika u 2022. godini broj je smanjen na 54.879. Nasuprot tome, trgovina je nastavila rast, pa je broj zaposlenih u tom sektoru povećan sa 48.818 u 2021. godini na 53.056 lani.

Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić izjavio je za „Glas Srpske“ da stabilan ukupan broj zaposlenih prikriva suprotstavljene trendove unutar pojedinih grana privrede. „Ukupan broj zaposlenih ostaje na istom nivou, ali je problem što već nekoliko godina bilježimo kontinuiran pad u prerađivačkoj industriji, koja je ključna i izvozno orijentisana grana. To je posljedica perioda visoke inflacije i trke između rasta plata i troškova, u kojoj produktivnost nije uspjela da isprati ta kretanja“, kazao je Škrebić.

On je naglasio da rast plata bez odgovarajućeg povećanja produktivnosti neminovno dovodi do smanjenja broja zaposlenih i dodatnih inflatornih pritisaka. „Ukoliko plate rastu brže od produktivnosti, dolazi do smanjenja broja zaposlenih i dodatnih inflatornih pritisaka. Rješenje vidimo u tehnološkom razvoju, automatizaciji i digitalizaciji proizvodnih procesa, ne samo kroz subvencije već i u snažnijem povezivanju privrede sa naučno-tehnološkim parkovima i inženjerskim fakultetima“, istakao je Škrebić.

Dodao je da trgovina, iako bilježi rast, ne može biti nosilac razvoja. „Mala privreda poput naše ne može se oslanjati na uslužne djelatnosti i uvoz, već na izvozno orijentisana preduzeća i stvaranje nove vrijednosti. Posebno zabrinjava i činjenica da broj zaposlenih u javnom sektoru i dalje raste“, naglasio je Škrebić.

Ekonomista Aleksandar Ljuboja ukazuje da tržište rada pokazuje paradoksalne tendencije. „Iako je situacija u privredi sve izazovnija, radnici se i dalje traže, a na evidencijama Zavoda za zapošljavanje je sve manje ljudi. Posebno je izražen nedostatak radne snage u građevinarstvu, ali i u drugim djelatnostima“, kazao je Ljuboja.

Prema njegovim riječima, suštinski problem leži u strukturi radne snage. „Nedostaju nam određene kompetencije i zato smo već počeli da uvozimo radnu snagu. To je proces koji se ne može zaustaviti, ali ga moramo urediti, uz jači fokus na prekvalifikacije, dokvalifikacije i razvoj sistema kratkih, sertifikovanih stručnih obuka“, istakao je Ljuboja.

On smatra da je neophodna promjena strukture privrede. „Moramo ohrabrivati prelazak iz javnog u proizvodni sektor, te snažnije podržavati samozapošljavanje i razvoj startapova, posebno u modernim i visokoakumulativnim industrijama, kako bismo zadržali mlade ljude i stvorili osnovu za održiv rast“, poručio je Ljuboja.

Podaci o prosječnim neto platama dodatno ukazuju na značajne regionalne razlike. Najviše zarade bilježe se u Stanarima, Ugljeviku i Istočnoj Ilidži, gdje prosjek prelazi 1.750 KM, što je u velikoj mjeri povezano sa energetskim sektorom i manjim brojem zaposlenih. Sa druge strane, najniže plate zabilježene su u Tesliću, Kotor Varošu, Rogatici i Kupresu. Ove razlike imaju direktan uticaj na ekonomsku stabilnost i demografske tokove u lokalnim zajednicama.