Vuk Milivojević ili Royal Wolf, kako se davno predstavio prvim projektom elektronske muzike, momak je koji od kada se pojavio svojim muzičkim opusom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Svjet koji gradi dugo i potpuno iskreno, vrednujući sadržinu nasuprot formi, nudeći čitav raspon emocija i ostajući potpuno svoj, bez potrebe da se dopadne ili prilagođava, svrstava ga među one koji zaslužuju da se čuju u svakom smislu – muzičkom, ali i ljudskom.
On je di-džej, producent i autor svih svojih tekstova i muzike, neko ko se putem poezije izražavao još u ranim srednjoškolskim danima, iako je vlastitu ekspresivnost vremenom podredio muzici.
Njegova sposobnost da dopre do srca slušalaca ne može se opisati riječima – ona se jednostavno osjeti i prepozna. Prošle godine izdao je EP „Prije i poslije ponoći“, a prije toga EP „Puls“, oba kao miks različitih zvukova i apsolutni odraz njega samog. Svemu tome prethodio je didžejing, kao i EP-jevi „Harem“ i „Do You Feel It“, vezani za elektronsku produkciju, nakon čega su uslijedili albumi, spotovi, muzika za predstave, filmove i revije, remiksi, bendovi, svirke i nastupi. Ako bismo sve sveli na broj, bila bi to decenija i po intenzivnog i plodnog rada.
Ipak, kako umjetnost nije ograničena, tako ni Vukovo stvaralaštvo ne može biti podređeno strogim okvirima, jer seže mnogo dalje i dublje od pukog konteksta vremena.
„Ako bih sumirao, sve je zapravo jedno veliko putovanje kroz muziku i različite formate izraza. EP ‘Harem’ bio je prvi koji je napravio pravi bum. Dostigao je prvo mjesto na top-listama kada je izašao, a pjesme s mog prvog EP-ja ‘Do You Feel It’ puštali su poznati svjetski di-džejevi, što mi je otvorilo vrata i za rad iza scene, pišući i producirajući za druge. Kasnije je došao bend, sa kojim smo izbacili dva singla i imali nezaboravne nastupe i druženja. Sa projektom VUK nastavio sam rad sa miksom različitih zvukova i stilova. Paralelno sam razvijao i projekat ‘Vremeplov – Back to the Future’, gdje kroz svoje obrade vraćam publiku od šezdesetih godina do danas, kombinujući nostalgiju i savremeni pristup. Nastupi po klubovima i festivalima širom Balkana donijeli su mi najljepše uspomene, ali i potvrdu koliko je ovo što radim vrijedno – da ljudi dožive muziku, da je osjećaju i dijele sa nama. Svaki EP, svaki remiks i svaka svirka dio su mog putovanja i sve me to motiviše da idem dalje, istražujem i ostajem vjeran svom izrazu“, kaže Vuk.
Elektronski dio njegovog rada i dalje je snažno prisutan. „Royal Wolf“ kao projekat traje od samog početka i predstavlja osnovu svega što je kasnije radio. Iako je bilo pauza dok je svirao sa bendom, projekat je ponovo aktiviran, a ove godine imao je niz izdanja koja su se dobro pozicionirala na top-listama elektronske muzike. Plan je da do kraja 2025. godine izađu i nova izdanja, pa „Royal Wolf“ ostaje stalni dio njegovog stvaralačkog izraza.
Didžejing je, kako kaže, oduvijek bio tu. U njegovoj sobi uvijek je bila neka muzička oprema, a kao dječak zamišljenoj publici puštao je disko hitove sedamdesetih i osamdesetih godina, kao i tadašnju globalnu dance muziku, potpuno ubjeđen da će jednog dana biti veliki di-džej.
Upravo iz te ljubavi proizišla je i ideja da u okviru festivala elektronske muzike „Echostone“, koji se ove godine prvi put održava u Trebinju, bude organizovan dvomjesečni di-džej kurs, nakon kojeg će najbolji polaznici dobiti priliku da nastupe na narednom festivalu.
Produkcija i autorska muzika došle su nešto kasnije, ali istovremeno. „Bila je 2007. godina, dobio sam kompjuter i prijatelj mi je pokazao program za pravljenje muzike. Od tog trenutka više nisam stao“, prisjeća se Vuk.
Bez obzira na formu izraza, u osnovi svakog njegovog rada nalazi se emocija. „Nastojim da tu emociju što tačnije reinterpretiram kroz muziku ili poeziju. Odmalena, pa do danas, muzika mi pruža osjećaj sigurnosti. Pomaže mi da nađem put ili stvorim sliku, da shvatim da je svaka nepovoljna situacija rješiva. Ona pročišćava misli, filtrira suvišno i ostavlja samo ono što je istinski važno. Što je muzika glasnija, to je buka u glavi manja.“
Poeziju je počeo da piše još u Gimnaziji i, iako stihove do sada nije oblikovao u pjesme, oni imaju svoje čvrsto mjesto u njegovom izrazu. Muzički put započeo je didžejingom, dječačkim snom koji se vremenom pretočio u produkciju i autorsko stvaralaštvo. Žanrovski se oslanja na disko, rokenrol, dance i underground elektronsku muziku, žanrove koje, kako kaže, povezuje ista ideja slobode, bunta i vjere u čovjeka.
Aktivan je i u bendovima „Sajber banditi“ i „Savana bond“, a značajan dio njegovog rada vezan je i za pozorište. Saradnja sa pozorištem donijela mu je dvije Zlatne maske za najbolju autorsku muziku na „Festivalu festivala“ u Trebinju, posljednji put ove godine u predstavi „Siroti mali hrčki“.
Po obrazovanju inženjer arhitekture i urbanizma, Vuk i u muzici gradi prostor – emocionalni i smisaoni. Sa novim izdanjima i nastavkom projekata „Royal Wolf“ i „Vremeplov“, nastavlja da istražuje i pomjera granice, ostajući dosljedan istom cilju – da muzika bude iskrena poruka i živ kontakt sa ljudima koji je slušaju.
Šta Vi mislite o ovome?