Niže cijene za građane, veći strah za domaću proizvodnju

Dolazak njemačkog trgovinskog lanca „Lidl“ u Bosnu i Hercegovinu izazvao je dvostruke reakcije u javnosti – s jedne strane očekivanja građana zbog nižih cijena i novih radnih mjesta, a s druge zabrinutost domaćih proizvođača i ekonomskih stručnjaka.

Milionska ulaganja i ulazak jednog od najvećih evropskih trgovinskih lanaca ne donose samo drugačiju ponudu i potencijalno jeftiniju robu, već i nove tržišne standarde.

Iskustva iz drugih ekonomski slabijih zemalja u kojima su veliki trgovinski lanci vremenom preuzeli tržište izazivaju strah od dugoročnih posljedica po domaću proizvodnju.

Doktor Miljan Erbez iz Udruženja mljekara za ATV ističe da domaći trgovinski lanci u čak 90 odsto slučajeva koriste mlijeko proizvedeno u BiH.

On naglašava da je situacija sa stranim trgovinskim lancima znatno drugačija i da postoji opasnost od diktiranja cijena.

„Krenula je već ideja smanjenja otkupne cijene mlijeka. Mlijekoprodukt u Republici Srpskoj, ali i Inmer i Megle u Federaciji BiH, najavili su ili su već prestali sa otkupom kod pojedinih proizvođača upravo zbog pritiska ‘Lidla’“, kaže Erbez.

On navodi da će se niske maloprodajne cijene postići na štetu domaćih mljekara.

„Neće da otkupljuju mlijeko po 1,39 KM, nego po 0,99 KM, da bi ga mogli prodavati po 1,39 KM. Isti scenario dogodio se u Holandiji i Hrvatskoj, koja danas ima i do deset puta manje proizvođača mlijeka“, upozorava Erbez.

Podsjeća i da je u Hrvatskoj PDV na hranu pet odsto, dok je u BiH 17 odsto, ali da Hrvati i dalje dolaze u kupovinu u BiH.

„Kada se jednom ugase domaći proizvođači i trgovinski lanci, postajete zavisni“, ističe Erbez.

Sličan stav imaju i ekonomski stručnjaci koji upozoravaju da veliki trgovinski lanci na nova tržišta uglavnom donose svoje robne marke i oslanjaju se na uvoz.

Profesor ekonomije Goran Radivojca za ATV kaže da „Lidl“ već ima razvijenu mrežu dobavljača u zemljama Evropske unije.

„Nisam siguran koliko oni računaju na domaću proizvodnju. Vjerovatnije je da će se robne marke uvoziti iz Poljske, Bugarske ili drugih zemalja“, navodi Radivojca.

On dodaje da bi pozitivan efekat po ekonomiju BiH bio moguć samo ako bi dio proizvodnje bio prebačen u zemlju, što za sada ne djeluje izvjesno.

Profesor Marko Đogo slaže se da je uvoz vjerovatnija opcija od otkupa domaćih proizvoda.

On ističe da domaći proizvođači uglavnom nemaju kapacitete da zadovolje potrebe velikog trgovinskog lanca.

„Imamo firme sa 200 ili 300 zaposlenih, što je za ‘Lidl’ zanemarljivo. Oni ne mogu da proizvedu ni za domaće potrebe, a kamoli za šire tržište“, kaže Đogo.

Iskustva iz Srbije dodatno pojačavaju sumnje u dugoročne koristi.

Iz Udruženja za zaštitu potrošača „Efektiva“ navode da je „Lidl“ u Srbiji u početku imao osjetno niže cijene, ali da se to vremenom promijenilo.

„Lidl je podigao cijene kako bi se približio konkurenciji, a da i dalje bude nešto jeftiniji. Potrošači su dobili korist, ali ne onoliko koliko se očekivalo“, navode iz „Efektive“.

Prema njihovoj procjeni, „Lidl“ je u Srbiji danas jeftiniji od drugih velikih lanaca za oko pet do deset odsto.

Stručnjaci zaključuju da dolazak „Lidla“ može donijeti kratkoročnu korist potrošačima kroz niže cijene.

Međutim, bez sistemske zaštite domaće proizvodnje, dugoročne posljedice po ekonomiju BiH mogle bi biti negativne.