Ivan Fece Firči je muzičar, bubnjar, sa karijerom dugom skoro 50 godina. Od 80-ih godina prošlog vijeka nije bio na jugu Hercegovine.
"Ovdje sam proveo predivnih pet dana i imam prijatelje u Trebinju. Uživao sam u svakom trenutku, a postoje i neke ideje vezane za ovaj grad. Trebinje me je kupilo i nisam pomišljao ni pola od ovoga da ću se ovako dobro provesti. Vidimo se ubrzo", kaže na početku razgovora za TrebinjeLive.info Firči.
Iako ga je djed upisao u Muzičku školu, odsjek violina, Ivan Fece je sa 12 godina počeo da svira bubnjeve, a sa 15 je već prvi put učestovao u snimanju albuma.
"Profesorica mi je dala zadatak da oformim školski orkestar. Napravio sam audiciju na koju je došlo dosta učenika. Želja mi je bila da sviram gitaru, ali se pojavilo mnogo dječaka koji su bolje svirali gitaru od mene. I na druge instrumente su se prijavili, ali niko nije na bubnjeve. Želeći da izvršim zadatak, rekao sam 'ja ću to' i tako je počelo", kažeFirči.
Iskreno se nada da neće zvučati prepotentno, ali onoga trenutka kada je sjeo za bubnjeve već je znao da ih sviram.
"Uživao sam kao klinac da se družim i sviram bubnjeve, a voljeli smo da sviramo Bitlse, Roling stonse..., a imali smo i neke svoje kompozicije. Pjesma se zvala Tandrbala, a i danas imam taj snimak. U pisanju tih pjesama svi smo zajedno učestvovali, a pomagali su nam i roditelji. Teško je to staviti u današnji kontekst, a to je bilo 1976. godine. Važno je reći da su nas svi roditelji podržavali", priča Firči.
Nakon toga Firči je išao iz jedne priče u drugu pa je bio član grupa "Alfa", "Haš", "Električni pingvin", "Šta", "La strada", "Luna", "Katarina II", "EKV"... Toliko je sa svojim drugarima putovao, svirao po cijeloj Jugoslaviji i šalili su se na svoj račun da nisu više od dvije nedjelje proveli u istom krevetu.
Prema njegovim riječima, kada se okrene na period tih godina i sviranja po grupama misli da je sve imalo svoje vrijeme i ne može se porediti.
"Šta sam ja mogao da kapiram sa petnaest godina i onoga što sam kapirao sa dvadeset pet. Ti si klinac i radiš najbolje što znaš. To je klasična evolucija svakog muzičara, odnosno svakog čovjeka. I ja sam evolurirao kroz ove grupe. Prvo puziš pa onda hodaš", rekao je Firči.
Za rad u grupi "EKV" kaže da dok je bio njen član nije smatrao da je to nešto izuzetno zato što su se svi dobro poznavali privatno.
"To je bio samo jedan od sljedećih koraka isto kao i svima drugima. Namjerno ću upotrijebiti izraz 'demokratski rad' gdje smo svi uživali u procesu. Treba reći da su svi bendovi osim prva dva originalni bendovi gdje se stvarala originalna muzika bez obzira na uticaj. Taj proces stvaranja originalne muzike je najljepši dio svih tih priča. Uz našu muziku publici pokazujemo nešto novo i uživamo u tome", nastavio je Firči.
U ležernom stilu Firči govori o tome kako mu je 1983. godine za vrijeme snimanja albuma “Maske za dvoje” grupe "Jakarta" (Džakarta) sinula ideja za uštimavanje instrumenata.
"Ekipa nije bila zadovoljna zvukom bubnja i u toj frustraciji imao sam neki klik. Petog dana snimanja sinula mi je ideja da bih mogao da napravim tehničku inovaciju na bubnju. Na taj način bih mogao da ubrzam proces štimovanja. Nacrtao sam skicu i vratio se u Novi Sad. Trebalo mi je dva i po mjeseca da bih u radionici kod mog druga Badže, u Kineskoj četvrti, napravio prototip novog sistema za štimovanje bubnja. Kada sam to pokazao mojim kolegama, svi su bili oduševljeni i impresionirani. Prijavio sam patent, a Američki patentni zavod je to preuzeo i sa nekoliko drugova napravio sam kompaniju 'Firci drums corporation', pojasnio je Firči.
Krajem 1988. godine odlazi u Ameriku.
"Sjedili smo u mojim kolima kum Alen i ja. Sabirao sam neke misli i iz čiste klasične mladalačke avanture rekao 'Ajmo u Ameriku'. Mi smo za trideset dana bili u Americi. To je bila čista avantura. Na početku dolaska u Ameriku bavio sam se raznim poslovima. Nakon izvjesnog vremena budući da sam imao Američki patentni broj uspio sam pronaći investitore i otvorili smo radionicu u Bruklinu. Do sada je prodato hiljade doboša širom planete. Nema zemlje u kojoj nismo prodali, uključujući i zemlje Afrike. To varira kao i sve. Ima mjeseci kada je velika potražnja, a ima kada je loša", objašnjava Firči.
Početkom 21. vijeka dolazio je u Jugoslaviju i Srbiju nekolikob puta i svirao na koncertima kao sa grupom "Luna" na "Egzit festivalu" povodom 20 godina snimanja njihovog albuma, a 2007. godine objavio je album "EKV Revisited" sa starim pjesmama EKV-a u novim aranžmanima.
"Ovo je bio ponovni susret sa muzikom koja je ne samo definisala neke stvari, već i sa dragim ljudima. To je suština. Ne moraju ljudi da budu dobri prijatelji i da sviraju dobru muziku, ali neki od nas imaju tu sreću. Ta kombinacija mi je jako prijala jer do tada dugo nisam svirao u Jugoslaviji i bio sam presrećan da vidim stare priajtelje i da sa njima sviram", jasan je Firči.
Ivan Fece ili jednostavno Firči, naš proslavljeni bubnjar, posle Njujork faze koja je trajala više od 20 godina, vraća se u Srbiju. U Novom Sadu je imao studio "Think tank" (Rezervoar razmišljanja) u kome je za 13 godina održano mnogo internacionalnih multimedijalnih stvari. Sad sarađuje sa grupom "Fit" iz Rijeke sa kojom je snimio novi album.
"Mnogo toga me veže za Rijeku. Majka moje djece je iz Rijeke, tamo sam služio vojsku, mnogo puta svirao i to mi je drugi grad po ljubavi. Sa mojom grupom ubrzo ćemo na turneju po regionu", rekao je Firči.
Na kraju razgovora za TrebinjeLive.info kaže da mu nikada ničega nije žao iz svoje prošlosti.
"Reći ću onu izlizanu klasičnu rečenicu 'da mogu, ponovo bih sve isto uradio", na kraju razgovora poručio je Firči.
Šta Vi mislite o ovome?