Na razmeđu vijekova i vjetrova, gdje planine govore jezikom predanja, a kamen pamti dublje od pergamenta, iz kamena i krvi vijekovima se čuje glas što ne stari – glas gusala.
Među čuvarima tog glasa, iz bratstva pjesme, časti i predaka, već dugo stoji ime koje godinama sve više odzvanja: Guslarsko društvo „Vojvoda Luka Vukalović“.
Na 31. festivalu guslara Republike Srpske, održanom u Gacku, u znaku duha i pjesme, članovi ovog društva ostvarili su izvanredan rezultat – drugo mjesto u ekipnom plasmanu, potvrdivši da epska riječ još ima dom i snagu u njihovim srcima.
Posebno se istakao Momir Avdalović, kome je pjesma, snažna i dostojanstvena, donijela treće mjesto u pojedinačnoj konkurenciji.
Njegov glas, čvrst i zvonak, odzvanjao je dvoranom kao jeka minulih vremena.
U finalu je zapažen nastup imao i Veselin Kosović, čija je interpretacija bila više od takmičenja – to je bio dijalog s predanjem.
Nikola Kosović i Dobroslav Bodiroga pokazali su da gusle nisu teret prošlosti, već pokretač budućnosti. U Nikolinim venama ne teče samo mladost, već i pjesma, duboka i iskonska. A o Dobroslavu i njegovoj ljubavi prema drevnom instrumentu, njegovoj posvećenosti i energiji, ne treba trošiti riječi.
Na posebnom događaju, prije petnaestak dana, pažnju je privukao i Đorđe Stevović, mladi član ovog društva, koji je na promociji svog CD-a „Priče sa Korićke jame“ podsjetio na snagu gusala da pričaju o stradanju, istini i otporu – i kad sve drugo zaćuti. Bila je to pjesma bola, ali i ponosa.
Članovi društva nisu zaboravili ni onoga koji ove godine nije nastupio – sjajnog Marka Butuliju, velemajstora gusala, čije prisustvo samo po sebi budi nadu i podstrek.
Njegov povratak očekuje se kao jutro poslije duge noći – sa vjerom da će pjesma ponovo raširiti krila i vinuti se ka pobjedi. Marko nije samo guslar – on je nagovještaj radosti koje dolaze.
U samom društvu poručuju da je tajna njihovog uspjeha sabornost, jedinstvo i uporan rad. Već sada se pripremaju novi programi za rad s mladima, kako bi ono što nose veterani – Momir, Veselin, Dobroslav i Marko – dobilo novu snagu kroz mnoge mlade koji dolaze. Jer gusle nisu samo instrument. One su glas naroda, zvono predaka, amanet časti i slobode.
A društvo „Vojvoda Luka Vukalović“ – više je od udruženja. To je zavjet da se istina ne zaboravi, da se pjesma ne izgubi, da se kroz glas progovori ono što se ne smije prećutati. I zato, dok se spušta noć i svjetla festivala zamiru, u nekom tihom kutku zemlje Hercegove, javi se ton. Gusle. I sve opet ima smisla.
Šta Vi mislite o ovome?