U organizaciji Crkvene opštine Trebinje, u bioskopskoj sali Kulturnog centra priređen je razgovor sa glumcem, rediteljem i profesorom glume Nebojšom Dugalićem na temu pod nazivom „Savremeni čovjek i bezvremeni Bog“.
Moderator razgovora bio je đakon Branislav Rajković.
Na početku razgovora Dugalić je, između ostalog, rekao da je beskonačna tajna postala moguća upravo činjenicom da se Bog ovaplotio kao Hristos – Bogočovjek. Da se to nije dogodilo, mi bismo ostali u vječitom neprekoračivom ambisu između vremena i bezvremenosti.
„Ovako, sa tajnom Hrista, koji je postao čovek kroz majku božiju, on je osvetio sveukupnu tvorevinu, prosvetio, prineo Ocu svome kao prinos, rodivši se od Djeve i time otvorio vrata svima nama da mi učešćem u toj tajni možemo svim svojim načinima postojanja, svim svojim prinošenjima postati deo njegovog bezvremenog bića, onako kako on sa Ocem i Duhom postoji u Svetoj Trojici“, kazao je Dugalić.
Sve dok naša pitanja idu u smjeru da odgonetamo vrijeme, smatra on, mi ćemo se stalno zaplitati u neke bezizlaze, stalno će nam sopstveno vrijeme izmicati:
„Ovo naglašavam upravo zbog toga što ako se čovek ne odupre toj stihiji događaja i sveta, mi nikada nećemo tajnu vremena spoznati kao tajnu prinošenja Bogu, nego ćemo spoznati kao neku stalnu zapletenost u neke neobjašnjive tokove ludila, prolaznosti, smrtnosti, truleži i svega drugog“.
Kako je rekao, mi vrlo često vidimo da jedno ispovijedamo kad odemo u crkvu, a kad živimo jedni sa drugima, onda postajemo jedni drugima – ne iscjeljenje, zagrljaj, okrepa, ljubav, prinos, nego jedni drugima postajemo vukovi:
„Najvećim delom naši životi, nažalost, nisu životi u kojima je Hristos posred nas, nego je naše ‘ja’ po sredi svega. Sve dok iz nas vrišti isključivo naše ja, koje hoće da bude po sredi svega, tu nema puta ni ka Hristu, ni ka večnosti, ni ka bezvremenom Bogu jer mi se time opredeljujemo za večno usamljeništvo“.
Šta Vi mislite o ovome?