U Narodnoj biblioteci predstavljena knjiga "Poseban kadar"

U Narodnoj biblioteci je predstavljena knjiga "Poseban kadar" - zbirka ličnih storija filmskih novinara i kritičara, koju je priredila Jelica Stojančić. Ova knjiga je zanimljiva jer govori o ljudima i novinarima koji se bave filmom i kritikom. Autor knjige smatra da je ona zanimljiva publici zbog toga što mogu da upoznaju neke ljude i jednu profesiju.

U izdanju su se našle priče o 52 ličnosti o kojima piše 48 ljudi, na 367 strana.

"Kad se krenulo sa radom niko nije mogao ni da pretpostavi da će biti to pozamašan materijal. To je knjiga koja može privući publiku i zbog toga što se može čitati na preskok. Pošto smo autore svrstali po azbučnom redu možete čitati na preskok ili budući da ima puno slika onda možete po slikama kad prepoznate nekoga u knjizi da počnete da čitate od njega", rekla je Stojančićeva.

O Nebojši Đukeliću je pisao njegov sin, Goran Gocić je pisao o sebi, književnik Vladislav Bajac je pisao o Draganu Babiću, Mirjana Ognjanović je pisala o Milanu Vlajčiću, Peđa Milojević je pisao o Milanu D. Špičeku, o Milutinu Čoliću je pisala njegova unuka Una Čolić...

"Ova knjiga je važna zbog svoje iskrenosti jer sve te priče ljudi koji su pričali o nekome koga više nema i mi sami negdje u sebi ako smo pisali mi smo se otvorili. To je veličina knjige, a istovremeno ona je priča o novinarstvu kako je nekad bilo, a kako je danas i ti ljudi koji su se bavili filmom bili obrazovani sa različitim interesovanjima (Nebojša Đukelić) je završio elektrotehniku, a bio je izvanredan kritičar i poznavalac filmske umjetnosti", ističe Stojančićeva.

Nažalost, neki ljudi nisu ušli u knjigu, ali je dobro što se pojavila jer se razmišlja o nastavku knjige.

"Ovo je prva knjiga koja govori o ljudima sa druge strane, a to mi je bio i motiv. Kad si novinar ti odeš na konferenciju za štampu i prisustvuješ događaju i izvještavaš o nečemu. A nikako da se te kamere okrenu prema tebi to jest drugogj strani. To je kao karika koja nedostaje", objašnjava Stojančićeva.

Prema njenim riječima, na knjigu treba gledati kao na zbirku pripovijedaka, kao lični stori jer je sastavljena od mnogo malih priča gdje nema sporednih uloga jer su sve glavne.

"Svaki od tih likova je glavni lik to jest imamo 48 glavnih uloga", jasna je Stojančićeva.

Ona smatra da kritika sve više izumire, a ljudi su osjetljivi na kritiku.

"Ako publika želi da pročita kritiku ti moraš da je daš, ali izgleda da se ona svugdje gasi i na radiju, medijima, na društvenim mrežama, štampanim medijima i čini mi se da je sve manje ima. Mislim da je vrijednost kritike da ti zaista čuješ šta to eventualno treba malo da promijeniš, pojačaš, zbiješ, jer stvaralac želi da čuje kritiku do čijeg suda drži i mislio njegovom filmu. Ništa lično, uvredljivo", jasna je Stojančićeva.

Na kraju razgovora Jelica Stojančić nam je rekla da je ovo njen prvi dolazak na jug Hercegovine kao i filmska premijera.

Prvo predstavljanje knjige je bilo na 52. FESTU u Beogradu, zatim u Somboru, na Paliću, a prva internacionalna promocija je u Trebinju.

Promocija knjige je održana u okviru pratećeg programa Festivala mediteranskog i evropskog filma.