U pozorišnoj sali Kulturnog centra izvedena je dokumentarna drama "K’o kamen", nastala po tekstu Dragane Mandrape, profesora srpskog jezika i književnosti u Srednjoj školi "28. jun" u Istočnom Sarajevu, dok režiju potpisuje Ljiljana Čekić, glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske, koja i igra u mpnodrami
Dokumentarna drama “K’o kamen” – Velenka Brstinova i kćerka joj Dragana je priča o dvije žene i dvije sudbine, priča o životu i neminevnosti, o ličnoj i kolektivnoj nesreći, o snazi dvije žene, koje su od svog krsta gradile stepenice ka životu ili se niz njih stropoštavale u bezdane tuge i bola.
Ljiljana Čekić je godinama tražila tekst za monodramu koji je po njenoj mjeri. Taj proces je trajao nekoliko godina i njena prijateljica Dubravka koja je Hercegovka, ali preko 20 godina živi u Krajini, povezala je sa Draganom Mandrapom. Tekst je bio na jednoj stranici i Ljiljana ga je pročitala i bilo joj je jako teško.
"Nisam bila sigurna da mogu emotivno da izdržim proces rada na toj predstavi, ali sam nakon 18 mjeseci prihvatila da radim i Dragana mi je poslala cijeli tekst predstave. Ova tema je značajna jer govori o životu kako opstaje. Dvije žene, majka i kćerka, koje su postradale svaka u svoje doba, u ratu u kojoj je ona bila mlada i na kraju ipak izašla kao pobjednik sa svim ranama koje su zadobile i jedna i druga. Te žene su žive i život se nastavio", rekla je Čekićeva.
Prema riječima glumice, ova tema je važna jer stradanje tokom Drugog svjetskog rata nije obrađena u pozorišnom prostoru, a pogotovo teme iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
"Ispričala sam autentične priče dviju žena u kojima nema mržnje i osude, već se samo iznose fakta šta se kome događalo, kako je ko poginuo, kako je morao da napusti svoj grad do priča iz običnog života, zaljubljivanja, udaje kod Dragane ili Velenke, njene mladosti", objašnjava Čekićeva.
Drago joj je jer i kad zazvoni telefon tokom predstave niko ne gleda na telefon da prekrati vrijeme i to je znak da im nije dosadno.
"Dva mjeseca sam radila na predstavi samo u večernjim časovima jer bi se isplakala nad sudbinom dvije žene i onda sam išla na spavanje. Kad sam prestala da plačem dobrim dijelom sam usvojila tekst i tokom septembra je počeo finalni rad. Tokom predstave uglavnom čujem kako se raspakuju papirne maramice i onda znam da sam probudila emociju publike, ali mislim da na ovakvu priču niko ne može ostati ravnodušan. Igrala sam predstavu i u Domu penzionera, gdje je pred kraj Velenkinog dijela ustala jedna baka iz prvog reda i rekla: 'Ja ovo ne mogu da gledam, jer sam sve ovo preživjela'", priča Čekićeva.
Ove emocije viđene su i kod trebinjske publike tokom i na kraju predstave.
Premijera je održana 14. oktobra ove godine u Narodnom pozorištu Republike Srpske.
Prihod od prodatih ulaznica biće uplaćen u humanitarne svrhe.
Predstava „Ko kamen“ rađena je u produkciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Banjaluke, a u Kulturnom centru Trebinje organizovana je u saradnji sa Gradom Trebinjem.
Šta Vi mislite o ovome?