Sveta udovica Anastasija Jovanović bila je kći iz plemena Vasojevića i majka svetog Vasilija. Do danas nije upisana u diptih svetih, ali je oduvijek poštovana zbog izvanrednih javljanja i blagodati koje je primila bogougodno živjeći.
Vrijednost njenog života dosegla je vrhunac savršenim podvigom vaspitanja i duhovnog usavršavanja sina. Nije ova blažena Anastasija sveta samo Gospodnjim darovima koje je primila, već je ona sveta i hrišćanskim vrlinama koje je vršila i usavršavala u svom životu, podstaknuta Božijom blagodaću.
Dakle, ona je sveta i zaslugom njenog odgovora Božijoj blagodati. Anastasija Popovopoljska bila je vjerna kći i poslušna bogomoliteljka, te i učenica Svesvete Bogorodice – „Ruže bez trnja“, kako je opisuje sveti Amvrosije Milanski.
Piše: Protosinđel Ilarion Đurica
Pobožnost prema Svesvetoj pokazivala je sabranim moljenjem Molitve Isusu, svoje najdraže molitve. Po predanju, prepodobna Anastasija Srpska bila joj je uzor i ona je nastojala da podražava majku svetog Save, pa je i njena duh–duša živjela trajno u Božijoj prisutnosti.
Ta sveta majka velikog svetitelja Vasilija osjećala je da ju je cijelog života pratio Božiji pogled, a to je bio jak podsticaj da svoj podvig vrši na neobičan način. U duhu svete vjere i svoje ličnosti, ona je sazrcavala u Bogu. Od jutra do večeri je radila za spasenje svog sina i za svoje spasenje. Mnogi težački poslovi u njenoj Hercegovini nisu joj nimalo smetali u njenoj molitvenoj sabranosti i sjedinjenju sa Bogom.
Najčešće su njene dobre namjere oživljavale njen podvig, a on se sastojao u tome da omili nebeskom Ocu, pa je Njemu i ispovijedala radost, muke i napore. Boga je sazirala u svim svojim saplemenicima, bolesnima i starima, kojima je iskazivala djela ljubavi.
Provela je više od pedeset godina usred staračkih nevolja i nemoći udovoljavajući strpljivo svima potrebitima koliko je god mogla. Bogatom, živom i domišljatom ljubavlju, ova Hercegovka je nastojala da umanji trpljenja i nemoći svojih bližnjih, kako bi unijela utjehu u pojedine duh–duše koje su joj se obraćale za pomoć. Ta „čo’ek žena“ je radila cijelog svog života u nesebičnoj ljubavi i svakog bogovjetnog dana se borila sa teškoćama, ali je u svemu ostala istrajna i vjerna.
Duh–duša koja je željela da odgovori savršenstvu, idealu koji je zacrtala prepodobna Anastasija Srpska – morala je biti ukrašena hrišćanskim vrlinama, u kojima je podražavala Gospoda našeg Isusa Hrista. To je u svom bogougodnom životu savršeno ostvarila upravo sveta Anastasija Popovopoljska. Sav se njen podvig osniva na čistoti, jednostavnosti i smirenju. Svojom nedužnošću i smirenjem bila je spremna i otvorena da od Boga primi velike blagodatne darove. Ova divna svetiteljka nikada sebe nije smatrala posebno izabranom i nije mogla sebe da uvjeri da je ona, više nego druge blagovjerne žene, zaslužila čast majke tako velikog svetitelja.
Sveta Anastasija iz Popovog polja osjećala je najveću zbunjenost znajući da je Svesveta Bogorodica upravo nju izabrala da je počastvuje svojim javljanjem. O tome svjedoče generacije iz njenog bratstva Đurica. I kao što je Gospod pogledao „na neznatnost služiteljke svoje“ Marije, tako je Prisnodjeva Marija pogledala na neznatnost Anastasije Popovopoljske.
Ona je sve do smrti potpuno ćutala o ovom čudu kojim ju je Nebo odlikovalo, a koje je ispovijedila svom sinu. Njen život je tako bio molitveno tihovanje, smirenje u skrovitosti. U njenom smirenju nalazi se tajna njene svetosti. Nije bilo lako postići smirenje jednoj tipičnoj Vasojevki.
Ostvarivši istinsko smirenje, svetiteljka je bila blaga i prijatna sa svima. Kada su joj se protivili, ostajala je smirena; ako su je klevetali, trpjela je i ćutala radujući se što je zapostavljena i zaboravljena. Nesumnjivo da je to bio njen put do sjedinjenja sa Bogom i njen uspon na vrhunac svetosti koja raste. Svetu Anastasiju Popovopoljsku, nekada neznatnu i siromašnu udovicu, koja tiho u duh–duši skriva velike duhovne tajne, sveta Crkva proglasiće svetom u ovom vijeku. Čudotvorno javljanje Svesvete Bogorodice je pobjednički barjak i divno znamenje Bogorodičine ljubavi i izabranja upravo majke svetog oca našeg Vasilija Ostroškog Onogoštkog.
protosinđel Ilarion Đurica
_____________
Blažo LJ. Danilović: „Svetoj Ani majci Svetog Vasilija Ostroškog“
Hristoljubiva majko
Hercegovko koja si u svojoj
Materinskoj utrobi
Nosila najdivnije čedo
Koje će proslavljajući Gospoda
Kroz sebe i tebe proslaviti
I Hristu Bogu ugodivši
Postati najsjajniji biser
Crkve Srbske i Vaseljenske
Ti Sveta majko Ana
Koja si nam podarila
Divni plod utrobe svoje
Svetitelja Ostroškoga
I ukras Hercegovine
Vasilija Čudotvorca
Počuj divnu pjesmu
I nas koji te na zemlji molimo
I ne otkaži nam pomoć svoju
I sina tvoga pred Bogom Proslavljenoga
Dijete Mrkonjićko i Popovopoljsko
U čudesima javljenoga Vasilija
Presjajni biser Ostroga
Čuvara vjere i Crkve Hristove
Ukrasitelja
Pomoli se za nas Sveta majko
Sa sinom svojim
Da nas izbavi od svake muke
I da radosni slavimo Gospoda
Koji se proslavio u Svetima svojim.
Sveta Anastasija
Što ko sunce sa nebesa
Herceg zemlji zasija
To je majka Svetiteljka
Sveta Anastasija
Rodila je Svetitelja
Čudotvorca Ostroškog
Pa je i nju kao njega
Proslavio Hristos Bog
Sad će Srbi Pravoslavci
I nju vazda da slave
Ko i Svetu Anastasiju
Majku Svetog Save
Zasijali Mrkonjići
Svjetlost se projavila
I na majki Hercegovki
Što je Sveca rodila
Sad s ljubavlju svi kličemo
Da pomogne s neba Bog
Zastupničkim molitvama
Majke Sveca Tvrdoškog
I cijela Herceg zemlja
Sa svetlošću zasija
Nek se slavi majka divna
Sveta Anastasija.
Blažo LJ. Danilović
9. maj 2023. godine Nikšić
(Autor je teolog Srpske pravoslavne crkve, čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla u Nikšiću, srpski narodni epski pjesnik
Šta Vi mislite o ovome?