Put gacko nevesinje.jpg

Banjalučki mediji uveliko najavljuju da u septembru počinju radovi na izgradnji čak dva auto-puta i to onog od Prijedora do Banjaluke i od Rače do Bijeljine, te drugih brojnih petlji, a do tada u Hercegovini ne počinju radovi ni na jednoj dionici koju su nadležni najavili jer mi na jugu možemo i uskim, pohabanim i krivudavim stazama, sve zarad razvijenijeg sjevera.

Ipak, ima i jedna prednost vožnje po našim hercegovačkim putevima, jer različite dionice omogućavaju liječenje različitih vrsta bolesti.

Iako su najavljeni radovi na izgradnji puta od Vrbe do Desivoja, a izvođač radova izabran još krajem 2020. godine - na ovoj dionici nema ni radnika ni mašina. Uska putaka puna krivina i odrona sa pohabanim asfaltom i dalje krasi dionicu od Čemerna do Gacka. Njena glavna prednost je da vozačevi saputnici već na ovoj "kratkoj" dionici osjete prve stomačne tegobe, pa im na putu preko Tjentišta već bude dovoljno dobro da vozač ne treba da pravi više od pet pauza do Foče.

I tu nije kraj - nema ništa ni od najavljene rehabilitacije putnog pravca od Trebinja do Gacka - što je bilo najnovije obećanje aktuelne vlasti. I to su zaboravili. Ipak, najvažnije je da se naš sjever poveže mrežom auto-puteva. Njihov razvoj je i naš prioritet. Nije im dovoljno što im mi na jugu obezbjeđujemo struju da ne moraju da uvode restrikcije i da tokom zime ne misle hoće li se smrzavati. Hvala jugaši, vaša struja nam je i te kako draga - poručuju ugroženi sjevernjaci.

Ni na čuvenoj Žegulji ne počinju radovi. Put, jedva širok 4,90 metara, čeka da se završe auto-putevi na sjeveru vrijedni stotine miliona evra, jer prioriteti se znaju. Mi na jugu možemo čekati, navikli smo se voziti po stazama gdje gledamo kad ćemo izgubiti glavu slijetanjem u kakvu provaliju ili malo bržim ulaskom u oštru krivinu. Srećom, pa smo se navikli. Ali, problem je što na ovakve puteve nisu navikli ovi sa sjevera dok idu na more. Kažu - "brate, u ovoj vašoj Hercegovini mnogo krivina i sve rupa do rupe. Šta je ovo?". Mi ćutimo, bratski je pomoći siromašniji sjever da izgradi auto-puteve i petlje nego da tražimo normalne magistrale. Jedina prednost ovog puta je što i oni sa dioptrijom od +/-2,00 progledaju dok traže gdje je kraj puta da ne bi završili u kanalu pored.

Vožnja od Trebinja do Bileće najbolja je za bolesnike sa kamenom u bubregu. Asfalt je toliko dobar da vam se nakon vožnje pokrene i eventualni  kamen iz žuči za koji do tada niste znali, pa maltene više ne morate trošiti pare na narodnu medicinu i priznate doktore. Za tri i po - četiri litra goriva, po relativno pristupačnoj cijeni od 3,10 KM po litru, izliječićete svoje zdravstvene probleme. 

Put od Gacka do Nevesinja odavno je poznat u narodu i kao put želuca. Osim što je pun krivina, loš asfalt iskrpljen je i gdje je moglo i gdje nije, pa doprinosi da prije nego što uradite gastroskopiju u Nevesinju, provjerite da li ste kvalitetno odradili pripremu.

Ne bi to bilo to da nemamo i put koji liječi glavobolju. Nadaleko poznata magistrala od Trebinja do Klobuka, koja nikad nije ni prošla tehnički prijem, osnovni je lijek za tešku migrenu. Taman kada pomislite da ne može gore od bolova u glavi - zbog tako lijepe vožnje i prelijepog krajolika, gdje gledate samo hoćete li završiti u koritu rijeke ili ispod puta - prosto zaboravite na početnu migrenu i kao da je rukom odnesena više ne osjetite bolove. Kakav kafetin, kakvi bakrači.

I na kraju, najbolji put za sve druge pridružene bolesti je onaj od Tjentišta do Foče. Vožnjom ovim puta ste toliko usresređeni na saobraćaj i sam put da prosto doživite amneziju i tako zaboravite na sve eventualne probleme, pa i na one zdravstvene. Samo razmišljate da izvučete živu glavu dok se mimoilazite sa šleperom na putu na kome se jedva mogu normalno mimoići i dva mala putnička vozila.