Branimir bane popovic.jpg

Među 16 platana posađenih u proteklih 10 godina, zasijao je i "Zlatni platan" ovogodišnjeg laureata Branimira Baneta Popovića. Na pozorišnim daskama dočarao je lik vladike Danila, Raskoljnikova, Primislava..., a u filmovima i serijama "Stršljen" (Abaza), "Sudbina jednog razuma" (Dr Gavrila Pekarevića), "Dinastiji"(Branka Katića).

Branimir Popović je istakao da mu je lijepo u Trebinju pogotovo što je sa Vesnom Trivalić bio na sceni i dobio nagradu.

"Ova nagrada je priznanje za nas dvoje što mi radimo i sve je to vjetar u leđa, veliki podstrek, jer se mi radujemo kada nas se neko sjeti i to je potvrda za sve ono što smo radili u prošlom vremenu. U predivnom sam komšijskom gradu, srećan sam što sm dobio nagradu u jednom od najljepših gradova na prostoru bivše Jugoslavije u koji često dolazim, koji jako volim i to je mi je bila najljepša noć provedena od svih do sada", kaže Popović za TrebinjeLive.info.

U mladosti je bio rukometaš i igrao je desnog beka i neplanirano je otišao u svijet glume. Bio je u društvu momaka koji su se bavili amaterskim pozorištem, ali on nije iako je putovao sa njima po mnogim festivalima. Sredinom 80-ih godina sa njima je bio i na Festivalu festivala u Trebinju.

"Svi su oni bili odlučni da idu na prijemni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti za glumu u Sarajevu. Upisao sam dva fakulteta, ali mi se to nije dopadalo. Kad sam digao ruke od toga otišao sam u Njemačku da radim. Ali kad su svi oni otišli na prijemni - u sebi sam prelomio i odlučio da pokušam. Samo ja prođem, a oni ne. Bio sam tužan jer niko od mojih prijatelja nije uspio i šta ću sad sam ovdje da radim, a srećan što sam upisao treći fakultet po redu. Bio sam dobar student kod mog profesora Miralema Zupčevića i od njega sam naučio mnoge stvari", ponosno priča Popović.

Napominje da mu je profesor kontaminirao pedagogiju, jer je na četvrtoj godini bio student demonstrator, a kasnije ostao i kao asistent. Došlo je zlo vrijeme i vratio se u Podgoricu gdje je imao angažmane i radio na fakultetu.

Radi kao profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju, igra predstave i snima filmove i serije.

Na filmu Popović glumi zavodnike, osvajače ženskih srca, ali u privatnom životu to nema nikakve veze sa njim. On kaže da ima dvije prekrasne djevojke, dva anđela uz sebe - suprugu Sanju i ćerku Sofiju.

"Sve što igram je jedno, ali moj privatan život je nešto drugo i sve je to tako daleko od mene. Živim povučenim životom koji nije atraktivan za žutu štampu i medije. Kod mene nema nikakvih skandala, živim normalnim životom, idem na pijacu, volimo se, ljubimo se, putujemo, živimo. To su neke stvari koje su kontra svim onim ulogama tajkuna, ljubavnika, a moj afinitet je komedija. Takvih uloga sam odigrao na filmu i pozorištu i to mi leži", iskren je Popović.

Prema njegovim riječima, teže je zasmijati ljude nego rasplakati, a kod komedije je to alternativan put i poseban dar, a kad prepozna to kod studenta posebno afirmiše. Smatra da je kod studenata važna visokopoziciranost u sebe.

"Zanat svi mogu da nauče, ali istrenirati sebe da si stabilan i postojan na glumačkoj prometini to je poseban umjetnički dar. Zato studentima treba i rad, vjera u sebe i u druge ljudi. Treba se dići ručna, okrenuti prema sebi, dubinski tragati po sebi i kopati najbolje iz sebe u teškim situacijama. To su neki imputi koje pokušavam da na svoje studente prenesem ne bi li se u ovom teškom, brzom vremenu, dozvali sebi i izvukli ono najkreativnije i najbolje", jasan je Popović.