Aerodrom trebinje.jpg

Aerodrom koji bi većinski finansirala Srbija bio bi tik uz hrvatsku granicu. Time bi ekonomski ugrozio dubrovački aerodromom, ali možda i izvore pijaće vode ovog grada. Neki se plaše i da bi aerodrom služio Rusiji.

Dubrovačka javnost i političko vođstvo nemalo su se uznemirili prije nekoliko sedmica, kad je izvršna vlast Bosne i Hercegovine najavila mogućnost pristanka na gradnju aerodroma kod Trebinja, nadomak granice sa Hrvatskom. Projekat bi većim dikelom finansirala Srbija, zbog bolje povezanosti unutar Republike Srpske.

Dubrovčani, međutim, iznijeli su oštre prigovore jer se navodno nije vodilo dovoljno računa o ekologiji. Odonda traje burna rasprava, ali s nizom dodatnih motiva.

Dubrovnik ima faktički monopol na vazdušni saobraćaj u ovom dijelu Dalmacije, s istočnom Hercegovinom u zaleđu. Aerodrom u Čilipima je najveći ekonomski faktor južnog dijela dubrovačkog kraja. Ipak, zbog specifične izloženosti ruži vjetrova, zatvoren je za vrijeme svake jače bure pa Trebinjci i u tome nalaze svoju priliku.

Ili to pak čini Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, koji je prvi prije dvije godine najavio gradnju trebinjskog međunarodnog aerodroma. On je tad naveo kao razlog povezivanje Trebinja s Beogradom.

Ugrožena voda Dubrovnika

dubrovnik.jpg

S druge strane – to jest treće – zvanično Sarajevo zamjera Hrvatskoj jednostranu najavu izgradnje deponije radioaktivnog otpada uz granicu s BiH na rijeci Uni.

U priču se miješa i teorija da bi se trebinjskim aerodromom mogli poslužiti Rusi, i to ne u turističke ili ekonomske svrhe, nego vojne i obavještajne.

Kod ekologije, svega nekoliko kilometara od mesta koje su projektanti zacrtali kao lokaciju budućeg aerodroma se zbilja nalazi izvor rijeke Omble, odakle Dubrovnik crpi pijaću vodu. Između dvije kote je par stotina metara razlike u nadmorskoj visini, te masiv vapnenačkog krša, inače poznatog po izuzetnoj propusnosti.

„Niz pitanja ekološke naravi s razlogom intrigiraju dubrovačku i širu javnost“, kaže za DW Luko Brailo, ugledni dubrovački novinar i poznavalac političkih prilika u regionu. „Novi aerodrom bi trebalo da se gradi na lokaciji gotovo 'iznad Omble' pa su zaista mogući razni rizici po taj vodotok dubrovačke regije“, smatra ovaj novinar.

Podsjeća da je još prošlog ljeta stručnjak za krško područje, Tomislav Paviša, upozorio javnost na ugrožavanje vodosnabdijevanja i zagađenje podzemnih voda.

Već odavno – zaštićeno područje

Aerodrom trebinje.jpg

Brailo napominje i da je 1989. godine beogradska firma Energoprojekt izradila hidrogeološki elaborat o „Zoni sanitarne zaštite izvorišta Dubrovnik“ u kojem se okolina tog izvora klasifikuje kao druga zaštitna kategorija. Gradnja aerodroma je izričito zabranjena u takvoj zoni.

„Zato mi je razumljiv istup dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića koji je najavio istrajnu bitku protiv gradnje bez prethodno izrađene Studije o uticaju na životnu sredinu tog projekta što je, za sada, izostalo“, kaže Brailo.

Podsjeća na vijest koja je nedavno stigla iz Banjaluke: tamošnji Institut za građevinarstvo IG je po nalogu firme Aerodrom Trebinje izradio procjenu u kojoj piše da bi „izgradnja aerodroma u Trebinju mogla imati negativan uticaj na izvorište rijeke Omble, s koga se napaja grad Dubrovnik, zbog čega je potrebno posvetiti posebnu pažnju njegovoj zaštiti“.

Preuveličan strah od Rusa

srbija rusija.jpg

Ostaje i strateško pitanje, posebno u svjetlu invazije Rusije na Ukrajinu.

„Taj aspekat je definitivno preuveličan, što je donekle razumljivo, ali to ipak treba jasno reći“, mišljenja je Branimir Vidmarović, jedan od najpozvanijih hrvatskih stručnjaka za Rusiju.

„U novonastalim okolnostima, Rusija ne može preduzeti apsolutno ništa što bi promaknulo bezbjednosnim službama SAD, EU i NATO. Ne zaboravimo ni da je baza NATO nedaleko na Kosovu*, a u Albaniji se gradi i jedna američka, osim što su i Hrvatska i Crna Gora članice Sjevernoatlantskog pakta“, podsjeća Vidmarović.

„Takođe, BiH je pod lupom zapadnjačke obavještajne zajednice kako rastu strahovi zbog rata u Ukrajini i potencijalne destabilizacije Balkana“, dodaje on.

Vidmarović je uvjeren da je veoma teško da Rusi onda izvode nekakve tajne manevre.

„Trebinje, sve i da to žarko želi, ne može postati nikakvo rusko čvorište“, tvrdi ovaj analitičar sa Odsjeka za azijske studije Filozofskog fakulteta u Puli, i dodaje: „Razumijem situaciju, i to što se u Dubrovniku duva na hladno, jer su zbog rata u Ukrajini svi u strahu. No mislim da je bojazan Dubrovčana više ekonomske prirode, a valjda i ekološke