Sveti Aleksandar Nevski - zaštitnik pravoslavne vjere i vojskovođa "svete Rusije"

Danas se slavi Sveti Aleksandar Nevski, jedan od najvećih boraca za očuvanje pravoslavne vjere. Ličnost Svetog Aleksandra Nevskog jedna je od najvećih ličnosti u istoriji ne samo ruske, već i cijele pravoslavne crkve.

Nije ni malo slučajno da je upravo Sveti Aleksandar Nevski u anketi u Rusiji, proglašen za najznamenitijeg Rusa u istoriji ove države.

Rođen je 30. maja 1220. godine, kao sin velikog kneza Jaroslava Vsevolodoviča, koji je bio pripadnik stare ruske dinastije Rjurjikoviča. Od malena je Aleksandar bio srcem okrenut Bogu. Bogoljubiv, čovjekoljubiv, pravdoljubiv, žalostiv, milostiv, molitven i istinski pobožan, prezirao je sujetu ovog prolaznoga svijeta, zavoljevši od rane mladosti Hrista i njegovu svetu crkvu svim svojim bićem.

Mladost je proveo u gradu Novgorodu Velikome, a vlast nad Novgorodskom kneževinom je zadobio kao mladić, 1236. godine.

Knez Aleksandar je bio veliki borac za očuvanje hrišćanstva, a živio je u vrijeme napada mongolskih hordi, Šveđana i Nijemaca na Rusiju. U bici kod ušća rijeke Ižore, na obalama rijeke Neve, on je Božijom pomoću u paramparčad razbio daleko brojniju švedsku vojsku. Ovu veličanstvenu pobjedu nad zapadnim neprijateljima, sveti ratnik izvojevao je 15. jula 1240. godine, i po njoj je i dobio nadimak „Nevski“.

Nepobjediv je bio sveti Aleksandar Nevski u svim ratovima, ali ne toliko svojom vojskom koliko vjerom u pomoć Božiju. Pred bitku kod rijeke Neve, Aleksandar je govorio vojnicima: "Bog nije u sili nego u pravdi".

Uspješno se sveti Aleksandar Nevski suprostavio i novoj zapadnoj, ovog puta udruženoj njemačko-litovskoj najezdi, koja je nastupila dvije godine kasnije i koju su predvodili zapadni kvazi vitezovi, a u stvari palikuće, siledžije, pljačkaši i bijedne ubice nezaštićene nejači, zvani Tevtonci, koje su na Rusiju huškale rimske pape.

U situaciji kada su gradovi Jurjev i Pskov već bili zauzeti, a Tevtonci prodrli do Novgorodske oblasti, sveti Aleksandar Nevski požurio je sa svojom istinski viteškom vojskom ka Finskom zalivu, zauzeo Koporje, razbio Nijemce, oslobodio Pskov i izvojevao drugu slavnu pobjedu nad zapadnim krvolocima, 5. aprila 1242. na Čudskom jezeru.

Ali već 1245. godine litovski kneževi ponovo kreću u napad na pravoslavnu Rusiju i bivaju prosto razgromljeni ruskom vojskom kojoj je na čelu bio sv. Aleksandar Nevski. U bitkama kod Toropeca, Žižickog jezera i pod Usvjatom, ruska vojska je do nogu potukla neprijatelje pravoslavne Rusije a u tim bitkama je stradalo oko deset litovskih knezova. Nakon ovoga, definitivno razvejavši u prah sve zapadne najezde, on se slavno i pobjedonosno, kao istiniti vitez Hristov, vratio u prestoni ruski grad Veliki Novgorod.

U to doba, sv. Aleksandar Nevski je privukao i pažnju latinskog pape Inokentija IV, koji mu je poslao dvojicu kardinala, Galta i Gemonta, sa namjerom da izvrše uticaj na njega kako bi Aleksandar primio rimokatoličku vjeru. Njihovi lukavi predlozi su, međutim, glatko odbačeni od strane svetog ruskog kneza.

Sveti Aleksandar je, preko pristigle dvojice papskih kardinala, latinskom papi Inokentiju IV jasno poručio sljedeće: “Mi znamo istinski istoriju vjere i Crkve od Adama do Isusa Hrista, i od Isusa Hrista do Sedmog vaseljenskog sabora, držimo se toga učenja koje su raširili po cijelom svetu apostoli, čuvamo predanje svetih otaca i sedam vaseljenskih sabora, a vaše učenje ne prihvatamo”.

Pred smrt se zamonašio i uzeo ime Aleksej. Preminuo je 1263. godine, a tijelo mu je pogrebeno 23. novembra u Manastiru rođenja presvete Bogorodice u Vladimiru.

U doba kneza Dmitrija Donskog, u crkvi gdje je počivalo Aleksandrovo tijelo, jedne noći sveće su se navodno upalile same od sebe, a dva starca izašla su iz oltara i prišla njegovom grobu, govoreći: „Aleksandre, ustani i spasi praunuka svoga Dimitrija, koga silno napadaju tuđinci“.

Priča dalje kazuje kako je Aleksandar ustao iz groba i pošao sa njima, a da je sve vidio crkvenjak i o tome izvjestio crkvene vlasti. Njegove mošti, otkrivene 1380., svečano su prenijete u Petrograd 1724. po naredbi Petra Velikog i nalaze se u lavri Svetog Aleksandra Nevskog. (Pročitaj OVDJE)

Kao i svi veliki svetitelji Hristovi, sveti Aleksandar Nevski je zidao mnoge hrišćanske hramove i činio bezbrojna djela milostinje siromašnima i ubogima. Njemu su posvećeni mnogi sveti hramovi a pored Rusa, njegovu molitvenu pomoć posebno rado i često prizivaju pravoslavni narodi Balkana.

Za sveca je proglašen polovinom 16. vijeka.

Glavni praznik mu je 6. decembra i tada ga se sjeća skoro cijela Rusija.

Kralj Aleksandar Karađorđević smatrao je Svetog Aleksandra svojim zaštitnikom, pa mu je u Beogradu, na Dorćolu podignuta crkva tridesetih godina prošlog vijeka.

Praznik Svetog Aleksandra Nevskog se još zove i Lesendrovan, a običaj je da danas oni koji imaju goste obavezno svoje prijatelje još na kućnom pragu ponude rakijom.

Ako gosti dolaze u kuću u kojoj je danas krsna slava, treba da podignu čašu i nazdrave: "Ko slavu slavi i podiže, njega slava i ljudi pazili, slavio za mnoga ljeta i godina, sve bolje, punije i zadovoljnije!"

Sveti Aleksandar Nevski