Fk leotar drugoligas3.jpg

Prije 56 godina, 11. jula 1965. godine, fudbaleri Leotara su se vratili iz Rijeke sa statusom jugoslovenskog drugoligaša.

Zanimljivu priču o tom događaju objavljena je Fejsbuk stranici FK "Leotar.

11. jul 1965. godine je jedan od datuma koji će zlatnim slovima bit upisan u istoriju trebinjskog fudbala. Na taj dan, hrabra družina trenera Marcela Žigantea vratila se iz Rijeke sa statusom jugoslovenskog drugoligaša.

Fk leotar drugoligas2.jpg

Prva utakmica baraža koja je igrana 4. jula u Trebinju protiv riječkog Orijent završila je rezultatom 4:2 za Leotar, a u Rijeci pred 5.000 navijača, Otrant je pobijedio sa 2:0. Odlučujući gol u penal seriji postigao je Milorad Bratić, čiji je krvavi dres sa brojem 5 sa te utakmice ušao u legendu trebinjskog fubala.

Veliki uspjeh su ostvarili članovi prvog tima: Miroslav Sušić, Rajko Bokonjić, Fehim Ovčina, Bajazit Medović, Milorad Bratić, Mehmed Karamehmedović, Enver Šarić, Zihnija Begović, Vehbija Hebib, Jovica Rezač, Marko Vučković, Salih Borozan, Vladimir Pavković i Ismet Šehović. Te sezone igrali su još: Nikola Uzelac, Kahriman Šahmanović, Fehim Kapidžić, Mirko Berdović, Hamdija Luković, Radovan Radinović, Šerif Pivodić, Ivica Brlić i Mladen Mikulić.

Fk leotar drugoligas5.jpg

U Trebinju je nakon vijesti o "pobjedi" Leotara zavladala navijačka euforija. Svi su željeli da pozdrave ovu sjajnu generaciju. Najnestrpljiviji su ih dočekali na Jadranskoj magistrali kod Orašca. Trebinje je izgledalo svečano, doček je bio i više nego dostojanstven. Sirene, velikim zastavama zakićene kolone, najavile su dolazak pobjednika. Kažu da je taj dan cijelo Trebinje bilo na ulicama. Orila se navijačka pjesma, a tu se prvi put rodila ona čuvena: „Leo nam je iz kamena nik'o, ne može ga pobijediti niko“.

Nekoliko dana kasnije Trebinje se oprostilo od Marcela Žigantea, koji je prešao u Željezničar. Oprostili su se plakatom sa parolom: „Srećno Žiga, sad smo Druga liga“.

Fk leotar drugoligas4.jpg

Leotar je status drugoligaša zadržao punih 27 godina, sve do raspada države i po tome je rekorder u SFRJ. Nekoliko puta su Trebinjci bili nadomak plasmana u viši rang, ali je uvijek nedostajalo malo sportske sreće.

Atmosferu sa ulica koju možete vidjeti na ovim fotografijama ovjekovječio je čika Pero Nikolić, veliki navijač i prijatelj Leotara.