Generacija 5.jpg

Sredinom 1977. godine nastala je grupa "Generacija 5" čiju su postavu činili pjevač Jovan Rašić, klavijaturista Dragoljub Ilić, bubnjar Boban Đorđević, basista Dušan Petrović i gitarista Dragan Jovanović-Krle. Mijenjali su se članovi benda, pjevači Goran Milošević (brat Slađane Milošević), Đorđe David, ali jedno ime je od početka grupe - Krle Jovanović.

Jovanović objašnjava da u vremenu pandemije i bez nastupa muzičara po koncertima čovjek uzbuđenja ne može da zaboravi, a da uvijek postoji pozitivna trema.

"To je kao kad naučiš da voziš biciklo. To se ne zaboravlja, treba ti malo vremena da ovladaš. Svako ima tremu bez obzira da li svira u kontinuitetu ili kad pravi pauze. Uvijek ima pozitivnu tremu od uzbuđenja da izađe na binu. Mi dugo sviramo zajedno i imaš prekidač iz stanja jedan u stanje dva i ti si kao kod kuće", rekao je na početku razgovora Jovanović.

Generacija 5 posljednji put je svirala u Trebinju 2006. godine kada su izdali album "Energija". Nije ih bilo 15 godina na jugu Republike Srpske, a turistički su ga prošli nekoliko puta nakon toga. Radovali su se ponovnom susretu sa trebinjskom publikom.

Kaže da nema negativnih iskustava, a ako se to desi smatra da je to ispit koji je postavljen za njega i da ga treba prevazići. U slučaju kad je nešto dobro onda je opušten i O.K.

"Iz tih ekstremnih, loših situacija čovjek uči i onda sam srećan što nam se to desilo. Na koncertu nas je gađao neko iz publike konzervom piva. Prva reakcija malog mozga je da bi ti skočio sa bine i vratio mu to. Onda izbrojiš do deset i kažeš da je to sastavni dio i da sebe treba da iskontrolišeš i da ne budeš isti kao on. Za dva minuta osmijeh na lice i idemo dalje. Desilo se da je pet minuta kasnije taj koji je gađao pjevao sa tobom pjesmu. I sam sebi kažeš: 'Dobro je što nisam reagovao'", priča Jovanović.

Vraćajući se na početak stvaranja benda kaže da je prošlost uvijek ružičasta jer se zaboravljaju loši trenuci, kritične situacije koje su u državi, sistem koji se promijenio... i da postoji pravilo da nijedno vrijeme nije poželjno za kreaciju, jer se sam čovjek mora izboriti za kreativni prostor u kome će lagodno i slobodno da stvara.

Razlika postoji samo u društveno socijalnim okolnostima koje se mijenjaju prije svega zahvaljujući tehnologiji, koja mijenja našu svijest, a to nije konstanta. Konstanta je umjetnikova volja, želja i potreba da se bavi tim.

"U Titovoj Jugi imali smo otvorena vrata za rok n' rol jer je to u suštini bio projekat, otvaranje prema zapadu i spona sa svijetom. Tada smo imali podršku države koja je podržavala rokenrol, ali istovremeno infrastruktura (ozvučenje, organizacija) nije bila na nivou", kaže Jovanović.

Mnoge pjesme kao što su "Ti samo budi dovoljno daleko", "Dolazim za pet minuta", "Svemu dođe kraj", "Umoran od svega"..., pjevaju babe, djedovi, njihova djeca, unučad i prema Jovanovićevim riječima to čovjeku daje još veći motiv.

"Čovjek je socijalno biće i mi volimo da nas drugi vole. Drugo, potreban je povratak energije koju si dao nekome da osjetiš da to njemu znači. To je suština bavljenja bilo čime i muzika komunicira među ljudima. Ako nema povratka, to jest ako osjetiš da to što radiš više nema značaja onda nemaš ni volje", ističe Jovanović.

Generacija 5 nije profesionalni bend i pravi poprilične pauze u nastupima, mnogi muzičari pjevaju njihove pjesme, a dosta često ih pitaju zašto ne dođu u studio i ne naprave nešto novo.

Bend se skuplja kada se pogode uslovi da hoće nešto da izdaju jer ne žive od Generacije 5.

"To je naša ljubav. Mi smo se bavili dosta studijskim radom, pravljenjem kaseta, CD-ova za druge. Ljudi ne znaju koliko smo mi odsvirali ploča, pjesama (mnogima smo i davali pjesme), svirali aranžmane, a drugi se slikali. Tu smo iživljavali svoj umjetnički nagon i ambicije i još ih iživljavamo. Malo je onih za koje mi nismo radili", kategoričan je Jovanović.

Dosta puta su ulazili u studio, radili nove pjesme, ali nisu bili zadovoljni kako to zvuči.

"Ima nešto u čovjeku kad snimi nešto ili kada uradi i kaže: 'Ovo ne bih želio da sam ja i ne mogu da stanem iza toga'. To je neka vrsta poštenja i odgovornosti. Odgovornost ne počiva prema drugim ljudima već prema sebi i to je osnov. Kad si preuzeo svoju odgovornost onda si preuzeo i sudbinu u svoje ruke bez obzira koliko to izgledalo možda za nekoga prepotentno", zaključio je Jovanović.