Danas se proslavlja Spasovdan

Srpska pravoslavna crkva /SPC/ i njeni vjernici danas obilježavaju Vaznesenje Gospodnje, praznik koji je u narodu poznat kao Spasovdan, koji se praznuje četrdeset dana poslije Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedjelje poslije praznika vaskrsenja Hristovog.

Po hrišćanskom učenju, poslije vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i, naročito, učvršćujući im vjeru poslije Golgote i raspeća.

Sam čin Vaznesenja zbio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon. Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji.

Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vaznio na nebo i sjeo sa desne strane boga Oca. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao: „Idite po svemu svijeti i propovijedajte Jevanđelije svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen”.

Da bi u tome uspjeli, Hristos im je obećao Duha utješitelja, i zapovijedio da do silaska Duha svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli prenijeti Hristovu vjeru u svijet i time ljudstvo spasavati u vjeri - odatle naziv Spasovdan.

Kao što se u Jerusalimu u četrdeseti dan iza Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u drugim mjestima Istoka, gdje se slavilo Vaznesenje, izlazilo na litiju, kao na primjer u Carigradu i Antiohiji, pa i u našoj crkvi.

Pri uvođenju liturgijskih običaja, rukovodilo se principom što većeg podražavanja radnjama spasiteljevim. U ovom slučaju imalo se u vidu da je Gospod izveo svoje učenike na Eleonsku Goru (Lk. 24, 50), što znači u pravcu prema Vitaniji.

Mjesto sa koga se Gospod uznio na nebo, bilo je odmah veoma poštovano. Već carica Jelena je sagradila na Eleonskoj Gori velelijepnu crkvu, koju su Saraceni nažalost razorili. Danas samo jedna mala crkvica označava mjesto, koje se već u četvrtom vijeku označavalo kao mjesto vaznesenja, i gdje se još i danas nazire trag od stope spasitelja.

Crkva na mjestu Vaznesenja i otisak stopala Isusa Hrista

“Hvalimo i mi i blagosiljajmo Gospoda, koji nam je vaznesenjem Svojim otvorio um, da vidimo put i cilj našega života. Hvalimo i blagosiljajmo Oca, koji na našu ljubav prema Sinu odgovara Svojom ljubavlju, i useljava se zajedno sa Sinom, u svakog onog koji drži i ispovijeda zapovijesti Gospodnje. I držimo u umu našem neprestano Oca i Sina, hvaleći ih i blagosiljajući - kao apostoli negdje u gradu jerusalimskom - čekajući, da i na nas siđe sila s visine, Duh Utješitelj, koji još pri krštenju na svakog od nas silazi, no koji se zbog grijeha naših od nas udaljava. Da bi se i u nama tako obnovio cio prvobitni nebesni čovjek. Da bi se tako i mi, kao apostoli, udostojili, da nas blagoslovi proslavljeni i vazneseni Gospod naš Isus Hristos, kome neka je slava i hvala, sa Ocem i Duhom Svetim - Trojici jednobitnoj i nerazdjelnoj, sada i navijek, kroza sve vreme i svu vječnost. Amin”. Sveti Vladika Nikolaj

Koliki značaj Srbi pridavaju ovom prazniku, vidi se i po tome, što je najveći istorijsko-pravni dokument srpske srednjovjekovne države - Dušanov zakonik, obnarodovan na Spasovdan 1349. godine, a dopunjen, takođe, na Spasovdan, 1354. godine.

Nekim gradovima Spasovdan je krsna slava, kao na primjer Beograd, Banjaluka, Istočno Novo Sarajevo, Nevesinje…

Tropar Vaznesenja Gospodnjeg