matija beckovic.jpg

- Ne mogu ga prežaliti ni zamisliti da ga nema. Jedino žalim što nije umro isti dan kad i njegov brat Amfilohije. Pošto je bio stariji od njega jedan dan, jedan dan je i kasnio za njim na onaj svijet - rekao je kratko povodom upokojenja episkopa Atanasija Jevtića srpski akademik Matija Bećković.

Bećković je o vladici Atanasiju pisao i u svojoj zbirci poezije „100 mojih portreta“.

Njegovu pjesmu prenosimo vam u cjelosti:

Atanasije Jevtić

Kad god je padao u vatru

Zaricao se da više neće

Počinjao bi jedva čujnim

Monaškim glasom

Ali slušajući od sebe

Iznošene i izlizane fraze

Počinjao je da se nervira

I podiže glas

I kako je podizao glas

Podizao je i svoju misao

To ga je bodrilo

Da govori sve glasnije

I kad bi visinom glasa

Upalio svetla u mozgu

Povezao vijuge

I zaždio svaku ćelijicu

I misao mu je dostizala vrhunac

A iz usta sukljao nebeski plamen

Kako je govorio tako je i pisao

Počinjao je mirno raspredajući

Zakukuljenu i zamumuljenu

Starostavnu povesnicu

Ali bi mu brzo svrcnulo

Da skrene sa staze utaptane

I sjuri se u fusnotu

Da izurla sebe

Prepoznajući u današnjem vremenu

Starozavetne ljude i događaje

Umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije Jevtić, koji se upokojio u četvrtak, biće sahranjen u subotu na groblju manastira Tvrdoš u Trebinju.