Itd...1.jpg

Ovi mali Bogovi oduzeli su nam mladost. Hajde to da im i oprostimo. Neki drugi mladi Bogovi pokušavaju da nam oduzmu budućnosti. To ne mogu. Ima budućnosti i u Minhenu, Čikagu, Beogradu, Novom Sadu..., onda tu dođu ovi ljetnji dolasci kada se opijemo Trebinjem, pa se onda vratimo u sumornu svakodnevicu. Ali sve je to na jedno stranu, a kad nam počnu da otimaju sjećanja - to je opasno.

Ovih dana je tiho, da gotovo niko to ne zna odšetao iz naših sjećanja jedan kiosk, koji je možda i bio popriličo neugledan, ali koji je zračio toplinom, dobrotom, smijehom i dobrim raspoloženjem.

Nema više videoteke ITD. Nestala je, otišla, minula. Realno, prije nekoliko godina kada su je neki „mali bogovi“ sklonili sa svog mjesta, ona je počela da vene, kopni i nestaje. Sjećam se da je počela sa radom negdje krajem osamdesetih. Iznajmljivale su se one prve video kasete. Ne znam hoćete li vjerovati, ali sjećam se i prvog filma koji sam iznajmio.

Bilja mi reče „Uzmi ovaj Prljavi ples. Ja sam ga gledala. Ma super je. Nije Darko tu, on zna svaki film. Ali ovaj je super“, reče mi.

Itd...4.jpg

I bio je fantastičan, Patrik Svejzi i Dženifer Gej. Sjećam se da je baš na jednoj sceni, ono kada plešu u jezeru, nešto traka bila izlizana, pa to nisam vidio, ali se sjećam.

I kako su godine prolazile tako je ITD postao moja druga kuća. Ne samo da smo iznajmljivali filmove, tu smo se družili, mijenjali stripove, slušali samo dobru muziku, neki se i upoznavali, zaljubljivali i kasnije djecu dobili, tu bi nove godine čekali, ispijali boce i boce piva i nikada i nikoga glava nije zaboljela u ITD-u.

Koliko je samo sjajnih ljudi prošlo, Đole Indijanac i ja bismo kod njegovog Pežoa pričali baš o svemu, ćakulali sa doktorom Nešom, Darko i Joco su bili mnogo dobar i uigran tandem. I koga god zamislite uspješnog Trebinjca, glumca, inžinjera, sportistu, književnika, advokata, doktora.... nema ko nije bio dio te priče.

Posebna priča je, moram to reći, moj najbolji drug (ma kako to izlizano zvuči) Darko. Koliko smo tu samo kovali planova o emisijama, filmovima, predstavama, stripovima, knjigama i oduvijek me fasciniralo kako je čovjek znao svaki film u broj.

A tek gazda Pero, to je posebna priča. Uvijek se mogla popiti gajba pive, sok nikada.

Tu su mu dolazili najpoznatiji sportisti, glumci, muzičari i  svi bili obični mali ljudi. Baš kao mi. I da kažem i ovo, tu sam se prvi put sastao sa svojom današnjom surugom, tu sam djecu dovodio da upoznaju Darka, Mariju, Maju, Joca, da upoznaju ITD i kako se tu drugačije na sve, drugačije mislim vedrije, gleda na svijet.

Itd...2.jpg

I tuda su prošle generacije i generacije. Pa čak mislim i po tri generacije Trebinjaca uzimale bi tu filmove i gledale.

A sada... Ništa.

Ostaju sjećanja i jedan veliki kutak u srcu gdje je smješten taj kiosk velikog srca i neprocjenjive dobrote, gdje je svijet bio jedna velika šarena lopta koja se vrti i sija.

I za kraj, najstarije  moje dijete mi reče prije nekoliko dana: „Tata kako je super film „Prljavi ples“. Jesi li gledao?".

„Jesam“, odgovaram, ali nisam vidio onu scenu u vodi kada... „Kako“, pita me. „Teško mi je da ti objasnim“, odgovorio sam joj i pomislio kako da objasnim djetetu koje na dva klika može sve da dobije, da smo nekada kasete olovkama premotavali.

Druga su to vremena bila, drugi ljudi, drugi filmovi. Ma drugo sve. Ukrali ste mi sjećanja. E to vam tek neću oprostiti.

Itd...3.jpg