Pored brojnih nedostataka, online nastava može imati neke prednosti, naročito kada su u pitanju društvene nauke. Nastavnici su prinuđeni napustiti klasična ex cathedra, predavanja, na koja se mnogi od nas previse oslanjaju. Upustiti se u analizu eseja, filmova i istraživačkih projekata, može predstavljati izazov, iz koga je silom prilika moguće steći novo pedagoško iskustvo.

Potrebno je naglasiti da se neki od pomenutih metoda, kao što su pisanje eseja, u evropskim zemljama sa dugom i bogatom obrazovnom tradicijom, pretežno koriste u razredima od desetak učenika, budući da njihovo pregledanje i analiza iziskuje veliki angažman nastavnika. Ipak, vjerujem da bi nam bilo korisno i zanimljivo makar povremeno iskusiti i ovaj način rada.

Pod ovakvim okolnostima primjerena je analiza dokumentarnih filmova. Moji učenici imaju zadatak da kratko opišu scenu iz zadanog filma koja je na njih ostavila najveći utisak. Analizirajući sadržaj filma, te pored ostalog i način na koji je u njemu korištena muzika, učenici treba da zaključe kakav je bio stav režisera o određenom istorijskom događaju. Uzimajući u obzir podatke iz udžbenika i svoje prethodno znanje, učenici treba da iznesu svoj stav o vjerodostojnosti pomenutog filma. Analizom više filmova, a u skladu sa nastavnim planom i programom, učenici mogu proširiti svojeznanje o nastavnoj temi, izoštriti svoje kritičko mišljenje i za cijeli život naučiti kako da pristupe informacijama iz dokumentarnih filmova.

Kada su u pitanju kvalitetni istraživački projekti, njihova izrada može zahtijevati brojne kompetencije učenika, a provjera autentičnosti projekata je otežana tokom virtuelnog kontakta. Stoga je ovaj metod primjerenije koristiti sa motivisanim i nadarenim učenicima, za čije ideje često ne nalazimo dovoljno vremena tokom redovne nastave. Pored kontakta nastavnik – učenik, mislim da je jako bitno na nastavnim platformama ili online grupama podsticati dijalog i razmijenu mišljenja između samih učenika.

Povremeno pratim nastavu za osnovne škole na RTRS-u i ponosan sam na mnoge svoje kolege! Nastavnici su prinuđeni da drže časove pred kamerama, u okruženju koje za njih nije prirodno. Ne smijemo biti zluradi i čekati svaku njihovu grešku, budući da svi mi griješimo u svojim učionicama, daleko od očiju javnosti i televizijske kamere. Ipak mislim da su ovakve okolnosti objelodanile neke od nedostataka našeg obrazovanja, što će omogućiti da se o njima razmisli nakon prolaska pandemije.

Sve u svemu, moramo biti svjesni da nastava trenutno nije među životnim prioritetima ni nastavnika, a ni naših učenika. Raduje me lični utisak da se obrazovni proces uspješno odvija u Republici Srpskoj, uprkos otežavajućim okolnostima.

Danilo Kovač je profesor istorije i latinskog jezika u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banja Luka i viši asistent Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci na predmetu metodika nastave istorije. Kao Čivning stipendista završio je master studije na britanskom Institutu za obrazovanje Univerzitetskog koledža u Londonu. Učesnik je brojnih seminara u zemlji i inostranstvu iz oblasti obrazovanja i istorije.