Humanost Milorada Jurkovića, poznatijeg kao stolar Mile, prepoznali su ljudi širom Srbije, ali i regiona, i to s valjanim razlogom. Naime, Mile skoro pet godina besplatno pravi stolice za hranjenje beba i poklanja ih ljudima slabijeg materijalnog stanja i roditeljima sa više djece. A uslov je samo jedan - da se stolica kada je dijete preraste ne prodaje, već proslijedi nekome kome je potrebna, pišu "Nezavisne novine".
Nastanjen u naselju Rakovac, u opštini Beočin u blizini Novog Sada, ovaj čovjek velikog srca i dobre duše za "Nezavisne" kazuje da, kada je na Facebook stranici "Stolar Mile" objavio da poklanja stolicu, nije ni slutio da će njegova humanitarna misija doseći razmjere koje ima danas.
"Kada sam prvu stolicu objavio na profilu, napisao sam: 'Ovo je stolica za hranjenje beba, kome treba, neka se javi, ja je poklanjam. Samo nek se deca rađaju'. Od tada pa do danas ta rečenica se stalno spominje, i šta će nam šta više, nema većeg blaga od zdravog, srećnog i nasmejanog deteta. Nijedno dete nikada nije zaplakalo sedajući u stolicu koju sam napravio", ponosan je Mile.
Kako kazuje, ideja o proizvodnji stolica došla je sama po sebi.
"Nisam bio svestan da ću sam sebe uvući u celu ovu priču kada sam objavio da poklanjam prvu stolicu 9. maja 2015. godine, a izrevoltiran cenama ovakvih stolica u nekim radnjama. Priča se širila munjevitom brzinom i sada smo došli do 1.930 podeljenih stolica", objašnjava Mile.
Kada se pročulo da ovaj dobrodušni stolar pravi i poklanja stolice, stizao mu je veliki broj poruka od ljudi iz cijelog regiona u nadi da će baš oni dobiti drvenu stolicu koju je Mile izradio s ljubavlju.
"Na početku izrade stolica koristio sam svoj materijal, a kada bih ostao bez materijala, izvinjavao sam se ljudima, molio ih da sačekaju, govorio da će stolice biti gotove kada opet dođem do matrijala. A onda su se jednog dana otvorila vrata moje radionice, a ispred je bio šleper sa materijalom, firme su dovozile palete, i tako se sve to omasovilo", priča Mile.
Kroz šalu kaže da je on možda kao neka grudva snijega koja je pokrenula lavinu, te da mu se puno ljudi javlja i kazuje da bi po njegovom uzoru uradili nešto humano.
"Ja im kažem: Nemojte gledati mene kao uzor, gledajte sebe kao uzor, budite bolji od sebe, nemojte biti bolji od mene", poručuje Mile.
Mile je nezaposlen, kao i njegova supruga. Školuju dvoje djece, sina i kćerku. Deset godina su bili podstanari, a iz podstanarskog doma gradili su svoju kuću.
"Još nemamo struju, uzimam od bratove kuće, jer je zapelo negde oko papirologije. Ali kada dođem kući, shvatim ono najvažnije - da su mi deca zdrava, a svega ostalog će biti. Materijalno brzo protrči kroz ruke, uvek naveče možete da zaspite bogati, a da se ujutro probudite siromašni", priča Mile.
Porodicu izdržava svirajući harmoniku. Kako kaže: "Ja sam harmonikaš, možda jedini harmonikaš koji plaća porez na sviranje harmonike i svoju decu sam tako othranio i odškolovao."
"Podrška moje porodice je velika i kada sam video da ova moja priča kreće uzlaznom putanjom, seo sam sa suprugom da se dogovorimo da li mi to možemo da iznesemo. Ona mi je rekla da ćemo moći, da stoji iza mene, a i moj sin se uključio u akciju i kćerka pomaže", ponosan je Mile.
Stolice koje Jurkovići porodično izrađuju našle su svoje mjesto i u domovima u Banjaluci, Derventi, Prnjavoru, Ističnom Sarajevu... A Miletova humanitarna misija je otišla puno dalje od stolica za hranjenje djece, jer on danas putem svoje stranice uz pomoć drugih ljudi starim i iznemoglim sređuje životni prostor, bolesnoj djeci nabavlja potrebne lijekove, igračke...
Kazuje Mile, iako ima ljudi koji sumnjaju u njegovu humanost, da nikada nije naplatio svoj rad, da nijedna stolica nije prodana, odnosno da je bilo stolica koje su od njega uzimali restorani, a novac uplaćivali bolesnoj djeci. I svog sina je zavjetovao da, ako nastavi njegovu humanitarnu misiju, nikada ne smije prodati nijednu stolicu.
Nagrade
Mile Jurković je krajem prošle godine dobio nagradu "Humanista godine" od srpske dijaspore u Njujorku. Kako kazuje, bio je oduševljen, ali je poziv da prisustvuje dodjeli nagrade i boravi 10 dana u Njujorku odbio i zamolio organizatore da novac koji bi potrošili na njega uplate bolesnoj djeci, jer kako kazuje: "Zar ja svoje oči da hranim gledajući Njujork, a znam da nečije oči plaču." Putem video-linka poslao je zahvalu organizatorima i pozvao ih da kada dođu u Srbiju da budu njegovi gosti.
I Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, Mileta je odlikovao Sretenjskim orednom.
"Kada od predsednika države dobijete nagradu za humanitarni rad, a na kojem stoji državni grb, to mora biti satisfakcija i znak da ste na pravom putu. Ali najveće nagrade su mi svakao osmesi i zahvalnost ljudi kojima smo pomogli", kazuje Mile.
Zadnja u nizu nagrada, a koja će mu biti uručena u februaru, je od "Večernjih novosti". Stolar Mile će dobiti plaketu namijenjenu najplemenitijim pojedincima, čime se odaje priznanje pojedincima i kolektivima koji su svojom hrabrošću, dobrotom i odvažnošću zadužili čitavo društvo.
Šta Vi mislite o ovome?