IZ ARHIVE PORTALA TREBINJELIVE.INFO - Trebinje je grad košarke - to je svima poznato u gradu na Trebišnjici, ali i u bijelom svijetu. Po korijenima porijeklom iz Trebinja su Zdravko Čečur, Milenko Savović, Dražen i Aleksandar Petrović, Predrag Danilović, Dejan Bodiroga, Milan Gurović. Tu je i jedna dama, Biljana Đogo, kao i brojna druga imena koja su nosila dres klubova bivše zemlje ili su sada aktivni širom planete.
No tema ovog slova nije nizanje imena poznatih košarkaša poniklih u ovom dijelu Hercegovine, već jedan neveseli jubilej, a to je da Dražen Petrović, po ocu Trebinjac, već 26 nije sa nama.
Saobraćajna nesreća na putu u Njemačkoj, uzela je jednog od tada najboljih igrača svijeta.
Draženova pogibija u 29. godini života, tog 7. juna 1993. godine, ostavila je u svim krajevima nekadašnje zemlje svakog čovjeka tužnim.
Dražen, taj vunderkind - kako je rekao jedan od njegovih prvih trenera Zora Moka Slavnić, otišao je iznenada.
Tužno je bilo u Šibeniku, Zagrebu... Tih, iako ratnih dana, tugovalo se i u Humu, u Zagori, Trebinju i Zemunu gdje su živjeli njegovi po ocu najbliži.
Draženov otac Jole iz rodne Zagore prugom preko Huma i Mostara otišao u svijet. Skrasio se u Šibeniku i tu radio kao milicioner, kako se tada zvala dužnost policajca.
Tu je upoznao svoju suprugu Biserku. Iz njihovog braka dobili su sinove Aleksandra i Dražena. Ponikli su na šibeničkom "Baldekinu" i postali dragulji jugoslovenske, a kasnije i hrvatske košarke.
Dražen, iako mlađi, postao je košarkaški Mocart. Prvotimac je postao 1978. godine u Šibenku, osvojio titulu prvaka Jugoslavije sa Bosnom iz Sarajeva u Novom Sadu. Zatim je prešao u Cibonu sa kojom je bio evropski prvak dva puta.
Nosio je i dres Reala.
U redovima Portlanda, pa Nju Džerzija, postao je vodeći šuter NBA lige. Sa reprezentacijom Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu bio je treći, a 1992. godine u Barseloni sa reprezentacijom Hrvatske drugi.
Poslije tragične pogibije, dobio je svoj muzej i dom košarke, a njegov grob posjećuju svi koji poštuju košarku bez obzira na ime i nacionalno opredjeljenje.
Veliko priznanje za njegov rad u prerano prekinutom životu stigao je iz NBA, gdje je uvršten u kuću slavnih. U parku Olimpijskog muzeja u Lozani od 1995. godine nalazi se spomenik koji je uradio Vasko Lipovac - dar Olimpijskog komiteta Hrvatske.
Olimpijski komitet Hrvatske ustanovio je nagradu sa imenom „Dražen Petrović“, a namijenjena je najboljem mladom sportisti Hrvatske u jednoj godini.
Sa pravom se sa imenom ovog sportiste ponose u Hrvatskoj.
Ovim tekstom potpisnik ovog slova želi da podsjeti da Dražen Petrović nije samo hrvatski. On je imao i gene zemlje hercegovačke, što on nije krio već se time i ponosio kazavši potpisniku ovog teksta 1987. godine, u društvo svog daljeg strica Obrada Petrovića, da je ponosan na svoje korijene, djeda Sima i Zagoru "koju će posjeti čim mogne".
U tom slovu rubrike „Trebinjci van Trebinja“ pozdravio je svoje zemljake obećavši da će doći u svoje Trebinje.
Ubrzo se desio raspad zajedničke države, a zatim i njegov rani odlazak iz života.
Draženov rodni Šibenik sjetio se svog, možda, najpoznatijeg građanina i tog tužnog 7. juna 1993. godine.
Dvije decenije kasnije, na ovaj datum, zapalili su hiljadu lampiona, a i ovaj tekst ima za cilj da nas sve podsjeti na nenadmašnog Dražena Petrovića i na sve one Petroviće u Zemunu, Beogradu koji nisu zaboravili svoju Zagoru, Hum, Trebinje i Hercegovinu.
Шта Ви мислите о овоме?