Svetlana Knežević, učenica drugog razreda OŠ “Vuk Karadžić” u Trebinju prvi je učenik koji je uključen u program inkluzivne nastave u ovoj školi. Mala Svetlana od rođenja boluje od cerebralne paralize, u školu dolazi u kolicima, ali je to ne ometa da redovno prati nastavu i postiže uspjehe kao i njeni vršnjaci.

svetlana knezevic (1).jpg

Svetlana svako jutro sa osmjehom dolazi među svoje drugare, koji su je  prihvatili, pomažu joj i druže se s njom. Stidljivo kaže da ne može da izdvoji najboljeg drugara, jer su joj svi dobri drugovi.

Od predmeta mi je najdraže likovno, pošto mnogo volim da crtam. Najviše mi se sviđa da crtam olovkom, a blok za crtanje mi je omiljena sveska. Volim da radim i sa plastelinom, a najdraže mi je da crtam cvijeće. Nekad mi je lakši predmet srpski, a nekad matematika, zavisi šta učimo – priča mala Ceca, kako je zovu drugari, ne skidajući osmijeh sa lica.

Priznaje da jedva čeka da prođe vikend i u ponedjeljak ujutru se spremi za školu, da se druži i uči.

– Ja sam bolji đak od brata, koji isto ide u ovu školu – kaže ova vesela djevojčica.

Svetlanu ponekad iznenade i poklončići koji je sačekaju u školi, a svi su oni u znaku cvijeća, koga ova djevojčica najviše voli.

Njena asistentkinja Dragana Dangubić kaže da je Svetlana jedna izuzetno komunikativa i drželjubiva djevojčica, koju paze svi u razredu.

– Ona voli da ide u školu, da uči, voli svoje drugare, pa nemamo nikakvih problema s njom. Naučila je štampana i pisana slova, da broji do 20 i uspijeva da savlada sve zadatke koji se pred nju postave. Stalno je nasmijana i taj njen osmijeh nas tjera da se potrudimo koliko god možemo da joj na najpristupačniji način obezbijedimo kvalitetno obrazovanje. Cijeli tim je uključen od direktora, preko logopeda, psihologa, učitelja.  Svi smo tu uz Svetlanu, a ona nam uzvraća svojim znanjem i vještinama koje stiče – objašnjava Dragana.

svetlana knezevic (2).jpg

Dušica Šaraba, učiteljica u drugom razredu koji pohađa Svetlana, kaže da od ove djevojčice svi uče životne lekciju.

Mi učimo nju da čita i piše, a ona sve nas, ovako nasmijana, da pored svih problema treba da se radujemo životu. Ceca voli da crta, ali joj je drago i kada na času sprskog jezika pričamo priče ili kad pjevamo. Svi smo srećni da je sa nama već drugu godinu, što je baš u našem razredu – priča Cecina učiteljica.

Svetlantina majka Duška kaže da je djevojčica išla i u vrtić i da su prilikom upisa u školu željeli da ide u školu u svom naselju Police, a  u OŠ „Vuk Karadžić“ su im izašli u susret, pa je napravljen i prilaz za kolica kako bi djevojčica mogla doći do svoje učionice i nastavu pratiti sa vršnjacima.

Ceca voli školu

Svetlanina majka Dušanka ne krije zadovoljstvo odnosom drugara i učitelja prema Ceci. Kaže da njena kćerka priča da voli školu, da je radoznala i želi da nauči sve što joj se ponudi.