Među članovima Moto kluba “TNT” iz Trebinja je i Dragan Kukurić - Kukac. Strastveni ljubitelj dvotočkaša, koga u rodnom gradu znaju skoro svi, posebno oni koji uz kafu ili pivo uživaju u “Anderu”.

dragan kukuric kukac bajker (2).jpg

Trebinjska motorijada zvanično počinje danas, a to je bio povod i našeg razgovora sa Kukcem, koji nam otkriva da je još kao dječak osjetio ljubav prema motorima, pa je već tada znao da će ga dvotočkaš pratiti tokom cijelog života.

Kaže da se ljubav prema dvotočkašima mora roditi u samom čovjeku, jer nju čine adrenalin i vožnja – dvije glavne odrednice svakog bajkerskog života.

“Kao klinci smo gledali poštare kako voze motore i vidjeli smo i sebe jednog dana na motoru. Većina mojih tadašnjih drugova i danas je ostala privržena motoru”, priča Kukac, dodajući da su u početku vozili “Tomosa” i “Jave”, a tek nakon rata, kad su postali stariji i zreliji, nabavljali su bolje dvotočkaše.

U “TNT”-u je od samog početka. Uz ljubav prema motorima, vuče ga i solidarnost koju bajkeri, maltene, svakodnevno ispoljavaju, bez obzira ko je u pitanju je se čovjek u ne volji ne ostavlja.

“Motor je jedna vrsta slobode. Bajkeri su većinom neopterećeni politikom, uživaju u životu i vožnji. Pozitivni su ljudi, puni energije i uvijek imaju pozitivan stav u životu”, priča nam Kukac.

Tokom vožnje - uživaju u njoj, gledaju put ispred sebe i u retrovizor iza sebe.  Za razliku od automobila, motor je pristupačniji u  krivinama, pravcima, granicama i na njemu je brža je vožnja.

„Svi mi imamo ozbiljnu opremu koja podliježe standardima, a po Srbiji se već gleda kaciga koja je ispitana i ima svoju oznaku, jer u slučaju pada čuva glavu, zatim štitnike za laktove, koljena, leđa”, objašnjava Kukac.

Kada krenu na put zacrtaju rutu - koliko će preći u toku dana. Na kraćim turama se “vozi u komadu”, a na dužim, najčešće, planiraju pauzu nakon svakih 250 kilometara”.

“Uz usputne odmore, do Brna u Češkoj smo jedne prilike došli za 15 sati. Prešli smo tada oko 1.170 kilometara”, kaže Kukac.

Najjači motor koji je do sada imao je bio “R1 Yamaxa”, koji ima dodatna 224 konja na zadnjem točku. Išao je preko 300 kilometara na sat, pa se tokom jedne sekunde vožnje na njemu pređe oko 84 metra.

Odlazio je da uživo gleda trke u Brnu, Red bul arenu u Austriji, te trke po Italija. Sa putovanja se sjeća se i brojnih anegdota. Svaka je, dodaje, priča za sebe.

Tako svakog septembra, članovi TNT-a idu na jednu zajedničku turu.

“Na tim putovanjima je mnogo smijeha, viceva, zezancije, šupljih i ima masa anegdota”, priča nam Kukac, ali nije nijednu posebno izdvojio, jer je svaka posebna i svaka ima posebno mjesto za njega.

dragan kukuric kukac bajker (1).jpg

Tokom putovanja posjećivali su i naše svetinje, poput manastira Žiča, Studenica, Prohor Pčinjski, a dobili su i dozvolu da četiri dana borave na Svetoj Gori. Na dvotoškašu je obišao Austriju, Italiju, Mađarsku, Grču, Albaniju, Bugarsku.

Ipak, biti bajker nije jeftin hobi. Uz godišnju registraciju, tu je i održavanje motora i dodatne opreme, od guma i promjene ulja do benzina i nove opreme.

Bajkeri imaju i supruge – i dok jedne razumiju ljubav prema motorima i vole ih, ima i onih koje baš i nisu ljubitelji dvotočkaša. Ali, većina ih se navikla, pa u šali znaju da kažu ‘u maju je rastanak, u septembru sastanak’, jer su u tom vremenu skupovi bajkera širom regiona i Evrope, kaže nam Kukac.

Ono što važi za svakog bajkera je da je imao padove i da svaki taj pad boli. Među njima se to dijeli na one koji su padali ili će tek da padnu, a onaj ko je padao uvijek to ima u podsvijesti.

Kafa sa Kukcem je brzo ispijena, a njegova priča i ljubav prema motorima su veliki i neiscrpni.