I danas se na mnogim srpskim svadbama svira i igra uz pjesmu “Šote, mori šote”, mada bi ova pjesma morala da bude zabranjena za izvođenje na svim srpskim prostorima. Riječ šota odmah nas podsjeća na igru, a značenje ove pjesme je sasvim drugačije i kosi se sa svim načelima ljudskosti.

Šiptarka Šota Galica ( 1895-1927 ), bila je kačak (odmetnik) i poznati srbomrzac. Njeno pravo ime je bilo Čerima Haljilji. Rođena je u selu Galica. Kada je imala 19 godina udala se za zlikovca Azema Bejta.

Azem je sa svojom grupom razbojnika vršio napade na srpska sela i gradove, na magistralne i lokalne puteve na jugu Srbije prema granici sa Albanijom, u graničnom pojasu gdje su živjeli pripadnici šiptarskog naroda, napadajući predstavnike srpske vlasti i civile, te time čineći stravične zločine, ubistva i mučenja.

Ova razbojnička grupa je čak uspjeli da oformi svoju “slobodnu teritoriju”, koja je trajala od 1921. do 1924. godine. U njihovim rukama su bila sela Drenica, Galica, Ljubovac, Poljance, Mikušince i Dubovce.

Albanski nacionalisti su ovu oblast odmah prozvali „Mala Albanija“. Tamo je ova grupa formirala svoju „državu“. Azem Bejta im je raspisivao poreze, globio ih, mobilisao, uvježbavao u rukovanju oružjem, gonio na kuluk itd.

Godine 1924., Azem je okuppio bandit sa namjerom da organizuje ustanak sa sjedištem u Drenici. Saznavši za ovo, srpska vojska je opkolila selu Galica, veče uoči Bajrama. U zoru su pozvali bandite da se predaju. Pošto su Šiptari zapucali, pukovnik Stojanović je otvorio artiljerijsku vatru. Na bojnom polju ostalo je 125 mrtvih kačaka.

Ranjenog Azema, Šota Galica je uspjelada iznese iz obruča. On je od rana umro, a tijelo mu je bačeno u jednu duboku jamu kraj sela Prčeva.

Godine 1971., kosti ovog razbojnika svečano su iznijete iz jame i sahranjene. Azem Bejta proglašen je za „nacionalnog borca“.

Da se zna i ovo, Drenica se prvi put pominje 1413., kada je Đorđe Branković, s majkom Marom i braćom Đurđem i Lazarem, poklonio selo Dobroševce manastiru Sv. Pavla na Svetoj gori. Despot Đurađ Branković (1427—1456) je na rijeci Vlasi, koja je pritoka Kline, podigao manastir Devič. Pored Deviča u ovoj oblasti je bio veliki broj manastira koji su u kasnijim dobima uništeni. Zato se često moglo čuti da je Drenica "druga srpska Sveta gora", o čemu je napisana i knjiga.

Toliko o tome kom narodu oduvijek pripada ova zemlja.

galica Grob Azema Bejta

Bijesna zbog smrti muža, Šota je sa banditima na planini Mokra, prilikom bijega za Albaniju, uhvatila šest srpskih dječaka-čobana. Dok su djeca živa gorjela u vatri, Šota je sa banditima igrala i skakala od sreće oko vatre i pjevala: „Šote, mori šote, Šote mašala, davno želim Šote, mori, da te igram ja!“

Na mjestu gdje su spaljena djeca, prije Drugog svjetskog rata, postavljena je spomen ploča. Poslije rata komunističa vlast je uklonila ploču, da ne bi stajala na putu “bratstva i jedinstva”.

Šota je 1927. godine pobjegla u Albaniju, gdje je i umrla.

Njoj je u Albaniji u vrijeme Envera Hodže podignut spomenik, a ona i njen muž Azem Bejta danas važe za albanske nacionalne heroje i rodonačelnike borbe za „oslobođenje“ Kosova.

galica grob Grob Galice Šote u Albaniji

Aktivisti Ujedinjenog pokreta za Albaniju održavaju grob svoje heroine. Jasno je kakav je narod koji ima ovakvu “heroinu”.

Sabor trubača u Guči je 2007., reagujući na tekst srpskog sveštenika sa Kosova i Metohije, zabranio izvođenje ove numere na saboru.

Nadamo se da će svaki Srbin koji ubuduće čuje de se na svadbi ili bilo gdje drugo svira ova pjesma-zaustaviti njeno izvođenje.