Džudo je njegov život. Po šest časova dnevno provodi trenirajući i spremajući se za ovaj sport. Nemanja Majdov kaže da je do titule svjetskog šampiona stigao i zahvaljujući Trebinju, gdje je godinama unazad dolazio na Internacionalni kup, gdje je marljivo učio od iskusnih trenera.

nikola majdov

Sa šest godina počeo je da trenira džudo i prvih deset godina bavljenja ovim sportom dolazio bi u Trebinje.

Za naš grad ga posebno vezuje pokojni Miloš Mrdić. Redovno dolazi na turnir posvećen ovom "vunderkingu", koga je zla životna sudbina zaustavila da bude na vrhu ovog sporta.

Mrdić je bio četiri godine stariji od Nemanje, ali svjetski prvak ima samo riječi hvale na račun pokojnog Trebinjca, za koga kaže da je bio pravi šampion.

"U sali u kojoj treniram držim Miloševu sliku i to me motiviše jer znam da nikad nisam sam sa protivnikom. Uvijek je uz mene rano preminuli Miloš i on je dio moje svjetske titule", istakao je Majdov u razgovoru za TrebinjeLive.info.

Sjeća se turnira u Trebinju, navodeći da je tada imao rekordan broj mečeva - po sedam u jednom danu i da je svaki meč imao svoju priču, svoje zašto, svoje zato.

Na svakom turniru Nemanji prilaze djeca, žele da čuju savjet, da se fotografišu i Majdov je uvijek tu da im pomogne, da kaže neku lijepu riječ.

"I ja sam bio klinac, imao sam svoje uzore i fotografisao sam se, tako da ta fotografija može da motiviše ka uspjehu. Trebaju da sanjaju, da ciljaju, jer svako može da bude prvak svijeta i drago mi je što sam ja probio tu psihičku barijeru koju naš narod stvara", kaže Majdov.

U decembru 2003. godine Nemanja i njegov brat Stefan počeli su da treniraju džudo kod oca. To je porodična tradicija, jer se i njegov djed bavio ovim olimpijskim sportom.

"Bog je tako podario, da mi otac bude trener, a majka najveća podrška, jer su oni žrtvovali svoj život da bi uložili u mene i brata da bismo uspjeli i moju zahvalnost dugujem njima. Svi zajedno smo se popeli do svjetskog vrha", iskren je Majdov.

Prema njegovim riječima, sve kreće iz porodice i ona je najljepši smisao života, bez obzira na to da li se radi o lijepim ili ružnim stvarima.

Ne vjeruje u horoskop, a rođen je u znaku lava. Na strunjači je pravi lav i bori se svim srcem da obraduje čitavu naciju i u Republici Srpskoj i Srbiji.

"Samo sportski rezultati i radost mogu da ujedine narod u tom trenutku - da svi navijaju ka istom cilju, a to je nešto što sam ja uradio 1. septembra 2017. godine u Budimpešti", priča Majdov.

Nerado se sjeća kada je prije godinu dana krenuo po nove uspjehe na Grend slem turnir u Azerbejdžanu, ali nije imao vizu za ulazak u ovu zemlju, koju je trebao da mu obezbijedi Džudo savez Srbije.

"Samo pola godine poslije sam postao svjetski prvak", prisjeća se Majdov.

Brat Stefan, koji je stariji dvije godine, velika mu je podrška, na čijim džudo greškama učio.

"Najvoljenija stvorenja na svijetu su brat i sestra i onaj ko to nema ne zna šta to znači", navodi Majdov.

Prema njegovim riječima, ništa se ne dešava slučajno i treninzi su naporni, ali treba pokušati da se u njima uživa.

Trudi se da bude vjernik i to mu je glavna snaga. Svi njegovi uspjesi počinju sa tog aspekta, tako je i prije svjetskog prvenstva imao duhovne pripreme - išao je u manastir Ostrog i na Svetu goru, gdje je prenoćio.

"Otuda crpim svu snagu. Krenuo sam na prvenstvo i osvojio zlatno odličje", otkriva nam Majdov.

Džudo je njegov život, tako će i ostati, a to pokušava da prenese i na djecu.

"Dosta ljudi misli - ako proba mjesec, dva, godinu i ne uspije - povuče se. A uspiju samo oni koji ne odustaju", napominje Majdov.

Nemanja Majdov je 2014. godine izabran za najboljeg mladog sportistu Srbije, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama mladih u Nankingu 2014. godine, dvostruki je šampion Evrope za juniore 2014. i 2016. godine, te prvak svijeta 2017. godine.