Pogodak za tri poena sa skoro cijelog terena na finalu fajnal-fora NLB lige u Zagrebu protiv "Cibone" je jedan od najdražih za navijače crno-bijelih. Dušanu Kecmanu je svega šest stotinki pred sami kraj meča bilo dovoljno da od pobjedničke atmosfere - u zagrebačkoj dvorani zavlada muk.
Jedan od velikih igrača Partizana, čiji je danas tim menadžer, boravio je u posjeti Košarkaškom klubu /KK/ "Leotar", gdje je sa Dejanom Džonijem Mijatovićem predvodio delegaciju beogradskog kluba u uzvratnoj posjeti timu iz grada ispod Leotara.
Tom prilikom, oni su posjetili omladinsku školu "Leotara", gdje su ih, pored trenera, dočekale i buduće košarkaške nade. Ovakva imena ne dolaze baš često u Trebinje, pa zajednička fotografija i poneki autogram bili su neizostavan dio ove košarkaške priče.
Kecmanu je ovo drugi dolazak u Trebinje. Prvi put bio je kao promoter košarkaškog kampa Dejana Bodiroge 2010. godine, samo nekoliko mjeseci nakon nevjerovatnog postizanja koša za tri poena i Partizanovog osvajanja regionalnog takmičenja.
Za sebe kaže da je skroman čovjek koji živi normalnim životom kao i svi ostali. A kao i mnoge njegove kolege po parketu, košarku je zavolio još kao mali, igrajući basket u kraju u kome je živio, da bi u sedmom razredu počeo da trenira sport u kome se kasnije proslavio.
„Nikada nisam mogao ni da pretpostavim kako će se razvijati moja karijera kada sam se priključio prvom timu 'IMT Beopetrol' sa 17 godina. Od tada kreće moja košarkaška karijera, potpisivanje prvog profesionalnog ugovora, treniranje i redovno pohađanje srednje škole", priča Kecman za TrebinjeLive.info.
U Beopetrolu je proveo šest lijepih sezona. Taj klub je, kako kaže, bio prava i zdrava sredina za jednog mladog igrača da se razvija i pruži mu šansu da igra. Nakon toga je prešao u FMP, a ubrzo u Partizan. Bila je to 2002. godina.
Partizanu je dao jednu posvećenost, ozbiljan rad i trud, jer je to klub u kome je velika šansa za dokazivanje, koji igra Evroligu i koji je odličan oslonac i za ljudsko nadograđivanje i upoznavanje novih ljudi.
"To je ulica u dva smera koja je konstantno aktivna i nije samo puko uzimanje i davanje, već je to i jedna ozbiljna saradnja igrača", priča Kecman, dodajući da je ostavario sve dječačke košarkaške snove, čija je kruna pogodak protiv "Cibone" 2010. godine.
U trenutku kada je pogodio trojku protiv Cibone nije bio ni svjestan važnosti tog koša i njegove specifičnosti, jer se ljudi i danas rado sjećaju tog momenta i uvijek ga iznova pitaju kako je uspio da za svega šest stotinki uputi loptu prema košu.
“To je nešto što me i dalje čini srećnim i zadovoljnim, jer taj koš na neki način živi”, kaže sa osmijehom na licu Kecman, napominjući da je to i dokaz da čovjek nikada ne treba da odustane - bilo da je ostalo pet minuta ili jedna sekunda.
Ta sezona u Partizanu bila je jako specifična, jer je klub veliki broj utakmica dobijao u posljednjim trenucima i ovaj koš je zaokružio cijelu priču regionalnog takmičenja.
Sada, kada gleda sa ove distance, misli da je njegov koš promijenio dosta u razmišljanju igrača - da svako
pokuša da šutira sa pola terena bez obzira na to da li se radi o kraju četvrtine, poluvremena ili utakmice.
Poslije prestanka sa aktivnim igranjem, godinu dana se posvetio porodici, putovao je i družio se sa prijateljima. Bio je i pomoćni trener voljenog kluba, a danas jedan od njegovih menadžera.
“Srećan sam jer radim u klubu koji volim i nadam se povratku Partizana na pravi put, tamo gde mu je i mesto”, naglasio je Kecman.
Uz Partizan, igrao je i u Panatinaikosu, Efes Pilsenu, Makedonikosu, Ostendeu, Monaku… Sa
Panatinaikosom ima osvojenu Evroligu 2008/09. i prvenstvo Grčke iste sezone. Jadransku ligu osvojio je četiri, a prvenstvo Srbije pet puta. Za najkorisnijeg igrača JUBA-lige proglašen je u sezoni 2000/01.
Pojavio se u filmu “1 na 1” u ulozi košarkaša, a 2012. godine je dobio pjesmu koju je snimio reper Goša sa Raskršća “Dušan Kecman”.
OSJEĆAM SE LIJEPO U DRUŠTVU HERCEGOVACA
Hercegovina je uvijek, kaže, bila rasadnik dobrih sportista i talenata u svim sportovima.
“Mnogo se lepo osećam ovde. Prijatna je atmosfera, ljudi su srdačni i to me oduševljava, posebno ambijent i dobrodošlica”, uvjerava nas Kecman.
U društvu Hercegovaca osjeća se lijepo - Vula Avdalovića, Saše Danilovića, Dejana Bodiroge, i kaže da se uvijek nešto lijepo može čuti od stasitih gorostasa iz Hercegovine.
Šta Vi mislite o ovome?