Selo Kočela se nalazi na deset kilometara od Trebinja, a najstariji pisani dokument o ovom selu je iz 1313. godine, kada se spominju izvjesni Petar i Nikola, koji su bili svjedoci na sporu vezanom za trgovinu.

kocela

U Kočelima je danas pet prezimena - Škrivan, Drekalović, Tarana, Milojević i Milović. Prezime Škrivan je najstarije.

Postoje različita tumačenja za davanje imena selu Kočela. Prema riječima profesora istorije Dejana Škrivana, njemu je najprihvatljiviji razlog "ko pčela".

„Ili je stanovništvo koje je živjelo u Kočelima bilo vrijedno ili je po izreci: 'Kao pčela, ko pčela, Kočela'“, kazao je Škrivan.

U selu imaju četiri aktivna pčelara, a stanovništvo se ranije, uz to, uglavnom bavilo poljoprivredom i najstariji podaci za selo vezani su za trgovinu stokom, a nedaleko od sela išao je i put od Dubrovnika preko Huma i izlazio do rijeke Trebišnjice i produžavo do Starog Slanog, preko brda do Ljibinja i Mostaru.

To je omogućilo stanovništvu ovog područja da proda svoje proizvode, a poljoprivreda je bila jedino zanimanje do socijalizma.

Crkva, koja se nalazi u seoskom groblju, posvećena je Svetoj Varvari i datira iz 1488. godine. Na njoj su radili istraživanja stručnjaci iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Srpske i zahvaljujući njima potvrđeno je da su je izgradili radili dubrovački majstori.

dejan skrivan kocela

Vjerovatno nikad nije bila ni završena, jer su u drugoj polovini 15. vijeka došle osmanlije i nije bilo pogodno vrijeme za izgradnju hrišćanskih bogomolja.

“Našoj generaciji je zadatak da završimo taj posao koji je počeo prije 600 godina i da odužimo dug našim precima”, rekao je Škrivan.

Škrivan se sjeća i svojih prvih Božića još kao dječak 80-ih godina prošloga vijeka. Božić je bio jedan od rijetkih datuma kada se skupljala cijela porodica. Za ručak obavezno je bio raštana sa suvim mesom.

U njegovoj kući su se za Božić palile tri svijeće vezane crvenim koncem, što nije primijetio da je običaj u drugim krajevima.

“Kada je mom pokojnom djedu umro mlađi brat uveli smo da se tri svijeće vežu crvenim koncem zbog uroka i danas kad sa svojim ocem proslavljam Božić zadržali smo tu specifičnost koja nije vezana za selo i običaje”, naglasio je Škrivan.

Dejan Tarana gotovo svaki dan dolazi u ovo selo. Kaže da je jedan od njegovih pradjedova iz Starog Slana došao u Kočela. Ovo selo je stradalno i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu.

On sa širom porodicom proslavlja Božić u Kočelima na tradicionalan način, uz veselicu, koja se kolje po običaju petog januara na Tucin dan, dok se šestog peče.

“Na Božić ujutro, kada dođe polaznik, iznose se pečenica i kupus raštan sa suvim mesom. Ručak je do 12.00 sati”, priča Tarana.

Prvi obrok, prvi zalogaj je kupus raštan i veselica i to se načme sa polaznikom. U Kočelima je običaj da se sijeku što deblji badnjaci. Prati se da je to ponedjeljak, četvrtak ili subot,a jer su ostali zavjetni dani tako da se poslovi od većeg značaja rade tim danima.

dejan tarana kocela

Ima jedna anegdota za njegova pradjeda Dušana Škrivana, koji je radio na mlinici. Jednog dana naišao je čovjek sa djetetom koji je išao prema Dubrovniku i zamolio ga da mu proda pet kilograma brašna. Dao mu ga je bez naknade.

Dušan je tokom Drugog svjetskog rata završio na ostrvu Mamula kao zatvorenik, kao i veliki broj stanovnika ovoga kraja. Svakoga dana su na Mamuli po dvojicu, trojicu ljudi prozivali i oni bi nakon toga jednostavno nestajali. Kada je došao red na njega došao je u jednu kancelariju. Čovjek ga je upitao da li je on Dušan Škrivan i ima li mlin!?

“Predstavio mu se i rekao mu da je on čovjek kome je dao pet kilograma brašna i spasio mu život”, kaže Tarana.

Stevan Škrivan zajedno sa svojom porodicom živi u selu Kočela. Radio je na istraživanju crkve Svete Varvare aprila 2008. godine. Unutar crkve nađena su dva veća i dva manja groba.

Prema tim nalazima, zaključeno je da je ova crkva pravoslavna, a tom prilikom su pronađeni ostaci stare vaze.

Svaki dan djecu vozi dva puta dnevno do škole.

stevan skrivan kocela

“Supruga i ja smo nezaposleni i živim od svoga rada, proizvodimo povrće, imamo ovce, svinje, krave i sve svoje proizvode prodam”, kaže Stevan.

On slavi Božić na svom ognjištu. Veselicu kolje petog januara, šestog je peče, a uoči Božića između svijeća protjera stoka radi blagoslova i pospe je žitom i vinom. To je ostalo kao tradicija i Stevan je i dalje održava, jer običaje nisu napuštali ni u najtežim vremenima.

stara crkva kocela Mjesto stare crkve