Iznad trebinjskog naselja Aleksina međa, na jugozapadnoj padini Kučinog brda, nalazi se prirodni fenomen – Kamene oči. Do njih se može doći iz dva pravca.

1a-Kamene oci

Piše: Miro Ilić

Prvi je, makadamskim putem iz pravca Crkvine prema selu Rapti i tvrđavi Strač, sa koga se,  nakon dva kilometra i prije oštre krivine za pomenuto selo, treba spustiti krivudavom stazom iznad naselja Geljev most. Nakon 500 metara hoda nizbrdo, sa označenog mjesta treba skrenuti ponovo lijevo prema zapadu.

Drugi pravac je iz pravca Geljevog mosta, krivudavom stazom uzbrdo. Nakon jednog kilometra hoda, prije izlaska na makadamski put za Rapte i Strač, na jednoj krivini staze treba skrenuti u desno, prema zapadu kozjom stazom koja se zatim širi u pokamenjeni put i vodi prema jugozapadu do stare gradine na vrhu Kučinog brda. Uz ostatke razvaljene, a nekada sudeći po gomili kamenja veoma velike i arheološki neistražene gradine, nalazi se dalekovod. Od gradine treba krenuti južno, preko omeđinskog zida, kozjom stazom iza pobrđa, da bi se došlo do Kamenih očiju. Ovu stazu su prije nekoliko godina obilježili-markirali članovi planinarskog društva ''Vučji zub'' pa se lako prati.

Oči su iznad zaravnjenog, užeg stjenovitog platoa i potrebno je malo opreznog penjanja da se u njih uđe. U odnosu na zaravnjenu podlogu, oči su dubine dva metra, visine 2,5 metara i širine sedam metara. To je plitka udubina u stijeni iz dva dijela i prirodnog je porijekla. Moguće je uočiti, naročito na podu, određeno veoma grubo i primitivno ljudsko oblikovanje kamene stijene u prošlosti, vjerovatno neolitu.

Oči su okrenute prema zapadu i u njima se može zasjesti pa će vam se pogled pružiti od sjevera i Leotara, preko zapada od Zasada prema Popovom polju, Pridvorcima, Volujcu do na sela Petrovog polja prema jugu.

Geološka istorija

Gotovo sav kamen na području Hercegovine sastavljen je od stijena karbonatnog sastava, uglavnom krečnjaka /vapnenca, CaCO3/ koji je nastao u davnoj geološkoj prošlosti taloženjem sedimenata na dnu plitkog mora.

2a-Sedimentne stijene u blizini

Pomjeranje Zemljine kore /tektonika ploča/, odnosno sudar Jadranske mikroploče /koja je odlomak Afričke kontinentalne ploče/ sa Evroazijskom kontinentalnom pločom, uzrokovalo je polagano uzdizanje i nabiranje /orogena kretanja/ kontinentalne mase kroz desetine i stotine miliona godina, i dugotrajnim razvojem kraškog procesa - nastala je današnja holokrasna /potpuni kras, krš/ geografska panorama Trebinja i ove Кamene oči.

3a-Zemlja prije 120 miliona godina Zemlja prije 120 miliona godina

Do prije 120 miliona godina u eri mezozoika - u geološkom periodu rane krede - područje Hercegovine, Trebinja, pa i sami vrh Leotara, nalazio se na dnu plitkog zapadnog dijela Tetis okeana u kojem su pored mnoštva manjih morskih životinja, živjeli ogromni morski reptili /gmazovi/ poput plesiosaurusa, mosasaurusa, ihtiosaurusa - davno izumrlih životinjskih vrsta.

Dokaz tome jeste fosilni zub izumrlog manjeg morskog reptila, vjerovatno jedne vrste Dakosaurusa iz perioda kasne jure, koji je pronađen 2009. godine nedaleko od Kamenih očiju.

4a-Fosil zuba malog reptilan

Javnosti je poznato da su i ranije u ovim krajevima pronalaženi fosili morskih životinja i biljaka iz davnih geoloških perioda jure /prije 201 do 145 miliona godina/ i krede /prije 145 do 66 miliona godina/. Zbog geološke istorije ovog područja, ovdje je gotovo nemoguće pronaći fosile kopnenih dinosaurusa i ostalih kopnenih reptila iz ere mezozoika.

Kamene oči kao geološka atrakcija

Iako stanovnici sela ispod Kamenih očiju od davnina znaju za ovo djelo prirode, ipak, velika većina građana Trebinja nikada ga nije posjetila. Zahvaljujući obilježenoj stazi svi zainteresovani imaju priliku prošetati zanimljivom kraškom prirodom do ovog jedinstvenog fenomena u stijeni.

Odmoriti se na osunčanom kamenom platou ispod Kamenih očiju ili zasjesti u njih i bar na trenutak zagnjuriti u akvarijum mašte, u davno nestali Tetis okean i izumrli životinski svijet njegovih dubina.

Kamene oči mogu biti zanimljivo obrazovno izletište za učenike kao program učenja /geologija, geografija, biologija, paleontologija…/ kroz aktivnost u prirodi koji se primjenjuje u praksi razvijenih država, a pogotovo što se u blizini nalaze markantne naslage horizontalnih sedimentnih stijena u kojima može biti fosila.

Ovaj prirodni geomorfološki fenomen, iako skromnih razmjera, mogao bi biti zanimljiv za posjetioce Trebinja koji su ljubitelji prirode /šetači i dnevni izletnici/, jer je blizu centra grada /dva kilometra vazdušne linije, četiri kilometra šetnje/. Odnosno kao svojevrsna geoturistička atrakcija o kakvim na internet stranici Turističke organizacije grada Trebinja nema mnogo riječi /osim neimenovanih pećina/ pa bi neko čitajući stranicu mogao zaključiti da na trebinjskom području nema ni jedne interesantne geološke posebnosti.