Preci se ne smiju zaboraviti – Milena Vučurević primjer kako se čuva porodična istorija

Autor: Zdravko Šakotić Foto: Zdravko Šakotić
TREBINJELIVE 25. 08. 2017. - 10:49h

OD NAŠEG DOPISNIKA I PRIJATELjA ZDRAVKA ŠAKOTIĆA IZ HERCEG-NOVOG – Protekli svečarski dani u Trebinju i dolazak velikog broja Hercegovaca u Dučićevo mjesto za krsnu slavu grada na Trebišnjici, bili su povod Novljanki Mileni Đ. Vučurević da okupi potomke svog pradjeda Jakova (1864-1931) i da svojoj rodbini saopšti ideju koju već više godine realizuje.

milena vucurevic zupci

Riječ je o obnovi groba i nagrobnog krsta i podizanju spomenika svom pretku, djedu njenog oca – Jakovu, koji je sahranjen 1931. godine na porodičnom groblju u Grabu na Zubcima kod Trebinja.

Na njen poziv stigla je rodbina iz Zrenjanina (Kleka), Beograda, Novog Sada, Trebinja i Herceg-Novog, koji su se posjetom ovom mjestu prisjetili i svojih predaka, koji su ih davno napustili, a mnogi su se i po prvi put sreli a zatim i upoznali sa svojim rođacima.

Potomci su obišli i ostatke Jakovove rodne kuće u Zapresjeku, gdje sada živi samo jedna porodica Vučurevića, a druženje su okončali u obližnjem restoranu na Grabu.

U priči svojoj rodbini i gostima, Milena Vučurević, koja je radila pri Ujedinjenim nacijama /UN/ u Ženevi a sada živi na relaciji Herceg-Novi – Novi Sad, kazala je da se ideja o obnavljanju spomenika pradjedi Jakovu kod nje rodila prije desetak godina.

“Bila sam na jednoj sahrani na Zupcima i stajala sam na jednom mjestu mjesnog groblja. Prišao mi je Milan Savov Vučurević iz Igala, odličan poznavalac porodične istorije i pisac zajedno sa Dušanom M. Vučurovićem monografije ‘Vučurovići–Vučurevići iz Bjelopavlića’ (1995) i kazao mi ‘znaš li da ti stojiš ma mjestu gdje ti je sahranjen tvoj pradjed Jakov – prvi pismeni Vučurević’”, istakla je Milena.

Pojasnio joj je da njegova supruga, a njena prababa – Janja, sahranjena u Banatskom Dvoru kod Zrenjanina, jer su kolonizirali nakon što su od kralja Aleksandra dobili zemlju u Vojvodini.

“Bila sam zatečena tom činjenicom, a sada već pokojni Milan tom prilikom pokazao mi je i veliki kameni krst sa imenima Jakova, njegovog oca Spasoja, djeda Vasa i njegovih stričeva Vukala i Đura”, dodala je Milena.

Prilikom rekonstrukcije grobnog mjesta, pronađeno je devet lobanja, a kod nekoliko njih bili su zdravi zubi – što govori o načinu života koji su oni vodili.

Do sada je, kako je rekla okupljenim, završila pola posla – izgrađena je kosturnicu u koju će prenijeti pronađene, kao i posmrtne ostatke svog oca Đorđa koji je sahranjen u Novom Sadu.

“Riješile smo moja majka i ja da i naše grobno mjesto jednog dana bude tu”, rekla je Milena.

Od Jakova ima oko 200 potomaka po muškoj i ženskoj liniji, koji žive u različitim mjestima, ali se svi sjećaju svojih korijena sa Zubaca.

Ona je podsjetila okupljene i na istorijski dio svoje porodice i bratstva, navodeći da potiču od Vučurovića iz Zvečeva (Krivošije), odakle se svojevremeno odselilo nekoliko porodica početkom 19. vijeka.

Odselile su se prvo u Korita kod Bileće, a zatim u Zupce, gdje su nastali njihovi brojni potomci u Ogradama, Zavilinjaku, Zapresjeku, Podprokosu.

milena vucurevic zupci

Prilikom doseljavanja u Zapresjeku 1845., Vaso Vučurević i njegovi sinovi imali su velike teškoće, o kojima se i danas priča sa uzbuđenjem. Njihovo doseljvanje nije odgovaralo bratstvu Spaića, koje organizovalo napad na Vasovu kuću, i to baš 27. oktobra, na dan slave Vučurevića – Svete Petke, sa zahtjevom da napuste Zapresjeku.

Vaso je odmah zatražio i dobio pomoć od braće iz Krivošija, Ograda i Podprokosa, pa je spor riješen trajno i miroljubivo, uz veliku gozbu i trajno prijateljstvo.

Vasovi sinovi su se poslije ustanka Luke Vukalovića – 1852. godine, podijelili u dvije, a oko 1870. u četiri porodice.

Učestvovali su Drugom hercegovačkom ustanku 1875., a godinu dana kasnije u sukobu sa Turcima poginuo je najmlađi Vasov sin Nikola u oblasti Duge (Krvave) između Nikšića i Gacka.

Poslije Berlinskog kongresa, 1878. godine, Zupci su kao i cijela Bosna i Hercegovina, a ranije i Boka, potpali pod austrougarsku vlast.

Pod novom vlašću mladići su razliku od turskog perioda, morali da služe vojsku u trajanju od četiri godine. Oni su to izbjegavali prelaskom u Crnu Goru, a zatim u Ameriku.

U Zapresjeci je tada bilo 12 Vasovih potomaka, mladića u punoj snazi. Od njih je devet otišlo u SAD, trojica su tamo trajno ostala, a šestorica od njih 12 (Jakov Spasojev, Lazar Vukalov, Marko i Miloš Turov, Vaso i Savo Nikolin) vratili su se na stara ognjišta.

Jakov Spasojev je imao sinove Petra, Boža, Miloša, Radovana, Mitra i Sava i kćerke Maru i Milu. Bio je dobrovoljac sa 50 godina života od 1914. do 1916. godine u Hercegovačkom odredu crnogorske vojske.

Poslije rata dobio je zemlju u Banatskom Dvoru (Dušanovo).

“Moj djed Božo (1894), kao član treće generacije Vasovih potomaka, zajedno sa rođacima Đurom i Nikolom Obrenovim i Stevom Markovim, otišao je u Ameriku. Sa Nikolom se vratio iz Amerike i učestovali su kao dobrovoljci u oslobodilačkim ratovima. Bio je dobrovoljac u srpskoj vojsci u borbama na Solunskom frontu 1918”, pojasnila je Milena.

Odselio se Jakov 1922. godine zajedno sa braćom Radom i Mitrom u Banatski Dvor, a 1929. iz Banatskog Dvora se preselio u Novi Sad.

“Mi koji smo se okupili na Zubcima smo peta generacija pretka Vasa, a treća generacija našeg djeda Jakova koji je jedno vrijeme živio u Banatskom Dvoru, ali nije mogao da se navikne na novu klimu i nije mogao bez hercegovačkog krša, pa se vratio sa kćerkom Milom na Zupce i tu umro u 67. godini života”, istakla je Milena.

Godinama je Milena slagala ličnosti imena svojih djedova i pradjedova. Nije žalila ni sredstava ni truda da sakupi i obradi usmena kazivanja i da iščita pisane zapise, a zatim podigne jedan spomenik – djelo trajne vrijednosti koji će da svjedoči da slavni predak nije zaboravljen od svojih potomaka.

TAGOVI:

Komentari

Draga Milena,
Još jednom ti hvala na velikom trudu i nezaboravnom druženju potomaka Jakova Vučurevića.

Odgovori

Dajte molim vas, nemojte ove dovlaciti iz Vojvodine, koji su otisli 45te kao najveci boljsevici, a prije toga su se dokazali u batoubilackom ratu i bili ubice za interese Tita i partije. Sta ce nam. Dosta je ovih sto su okupirali Trebinje, pa zaposjeli grad kao za vrijeme Austrijske okupacije, kad su doveli skoro 300 000 katolika iz bjelosvjetskih pustara u Bosnu i Hercegovinu, pa ce od tijeh ceha, slovaka, bijednih poljaka, ukrajinaca i ostale zgadije napraviti novu hrvatsku naciju. Ti koje je Austrija dovela su i bili najveci ustasoidi sa franjevcima.
Ali sada o ovima. Dosta vise Vucurevica. Neka nastave veslanje na zenevskom jezeru, mogu trenirati veslanje na Jelisejskim poljima i neka veslaju morima, a dosta je veslanja trebinjskog naroda.
Zbog Vucurevica je Trebinje ponizeno i najbolji trebinjci otjerani.
Napravite luku negdje u Herceg Novom za Vucurece da mogu da veslaju, ali dalje od Trebinja.

Odgovori

Znas li ciji si,ko ti je djed,koliko koljena unazad znas??Ne mlati i ne brukaj se ovako smijesnim,bolesnim i totalno beskorisnim komentarima.Istoriju u ruke,polako,svaki dan po jedan list da procitas.Ovo ti iskreno savjetujem

Odgovori

Ok priča…ali ovo je za porodični album ali ne i za novine ili info portal koliko god lokalan bio.

Odgovori

Bez veze

Odgovori

Nikad pameti

Odgovori
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.

Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
8.500+
dnevnih
posjeta
265.000+
mjesečnih
čitanja
620.000+
mjesečnih
pregleda stranica
18.500+
fejsbuk
sviđanja