Žilavka naša, poznata od rimskog vremena, bila je nezaobilazni detalj u djelima mnogih pisaca.

Zilavka

Jedno od velikih literarnih imena, naš nobelovac Ivo Andrić, u svojim djelima “Omer-paša Latas” i “Između Istoka i Zapada” upravo u prvi plan čitaocu prikazuje tu divnu, veličanstvenu kapljicu, njen nježni, a istovremno karakteran uticaj.

“A ta žilavka višestruko plaća pažnju koju joj čovjek ukazuje. I to brzo i moćno, tako da uskoro ne primjećuješ ništa drugo ni u sebi ni oko sebe do njene zlatne, zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog južnog neba u daljini i povorku obećanja od kojih se blažen osmjeh javlja na licu. Dragocjeno vino tvrdog, suhog, a blagoslovljenog kraja kao da čovjek pije smijeh i pjesmu i samo osmijehom i pjesmom pozdravlja svijet oko sebe˝, (Omer-paša Latas; Ivo Andrić)

“To vino je u njima porušilo sve barijere, otpustilo sve kočnice, uskovitlalo im maštu, zamaglilo stvarnost i izgradilo nove, čudesne mostove između njihove mašte i stvarnosti. Sve instinkte im je oslobodilo, a pokopalo svu logiku“, (Između Istoka i Zapada, Ivo Andrić).

Pored velikih književnika o žilavci  su još svoje impresije iskazivali i mnogi vinski kritičari, među njima možda i najpoznatiji - Wall Street Journal-a, Will Lions o žilavci je napisao: “Ovo vino se pravi od poznate sorte grožđa i apsolutno je nevjerovatno!“ Svježe i začinjeno vino stvoreno od poznate lokalne sorte grožđa, Žilavke. Ukus limuna i bjele breskve čine ovo vino savršenim…”