Sorta žilavka je zbog značaja i privredno-tehnoloških karakteristika bila predmet istraživanja većeg broja istraživača koji su isptivali njene karakteristike pri gajenju na prostoru Bosne i Hercegovine. zilavka

Predmet istraživanja najčešće se ampelografske i proizvodno-tehnološke karakteristike, kao i primjena određenih ampelotehničkih zahvata u tehnologiji uzgoja.

Ispitivane ampelografske karakteristike reproduktivnih organa sorte žilavka, ukazuje na izraženu genotipsku specifičnost koja je pod značajnim uticajem ekoloških uslova. Tih ekoloških uslova koji su najidealnii na teritoriji Hercegovine.

Trs žilavke raste uspravno, bujno. Iz njega u proljeće i tokom vegetacije izbijaju brojne mladice kratkih internodija sa glatkom rebrastom korom smeđe-žute boje, koja se na nodijima prelijeva u spektar smeđe do ljubičaste boje.

Listovi na mladicama su srednje veliki do veliki, simetrično građeni, obično petodijelni s peteljkinim sinusom u obliku slova V, otvorenim ili potpuno preklopljenim. Grozdovi žilavke srednje su veliki, piramidalnog ili cilindričnog oblika. Često se mogu naći rastresiti, ali i vrlo zbijeni grozdovi Žilavke u vinogradima, a u spektru boja od zeleno-žutih do žuto-jantarnih nijansi.

U vrijeme berbe sadržaj šećera može dostići i do 25 odsto, a ukupne kiseline se kreću u rasponu od 5 do 7 g/l. Dugo je vladalo mišljenje da je žilavka vino koje nema neki afinitet prema drvetu.

Testiranja u različitim izvedbama i sa različitim hrastom, te različitim metodama (sur lie, fermentacija u drvetu, mikro-oksidacija u drvetu), utvrdila su da se u skladu sa njenim karakterom najbolje slaže sa slavonskim hrastom.

Žilavka je jako vino sa 12 – 14 odsto alkohola, te se za svježu žilavku preporučuje temperatura serviranja od 10 – 12 stepeni.

To je jedno pravo mediteransko vino, zlatno-žute boje, lijepe kompleksne cvijetno-voćne arome u primarnom smislu kada odleži i kada se razvije buke lijepih mednih tonova.