U pojedinim hercegovačkim selima struja je dovedena tek krajem 20. vijeka, a i danas ima sela koja nemaju električnu energiju. Ipak, hercegovačke gorostase to nije spriječilo da u njima žive skoro čitav život, ali i da se, naposlijetku, i začude sijalici koja svijetli ili "mašini koja proizvodi sliku i zvuk", poznatijoj kao televizor.

televizor

Za struju i kupovinu televizora vezane su mnogobrojne anegdote, koje se i danas rado prepričavaju i na veselju i na žalosti. Nekako, spontanom pričom, uvijek se dođe do tema koje zainteresuju širi auditorijum slavljenika, odnosno ožalošćenih.

Uz kafanu, upravo na takvim događajima danas se saznaju mnoge priče, gradske spekulacije i ostala zanimljiva dešavanja.

Ali ovoga puta, naša priča nije iz kafane, ni sa svadbe ali ni iz restorana u kome se uz čašicu rakije ljudi sjećaju drage osobe. Priča je, ispostavilo se, svevremena, iako je u periodu kada je nastala, početkom devedesetih godina, većini zvučala smiješno.

Elem, u selu Vlahovići, koje se nalazi između Ljubinja i Berkovića, struja je stigla na početku posljednje decenije 20. vijeka. Negdje pred sami rat. Zamislite pojedine gorštake koji za televizor nisu ni čuli, ne zato što su bili neupućeni, već iz razloga što im nije bio ni potreban za njihov miran i radan život u krševitoj Hercegovini, a nisu imali ni u šta da ga uključe.

Tu, u Vlahovićima, nakon što je dovedena struja, baki Kosi Ljubenko kupljen je televizor. Moderna mašina koja prikazuje sliku i uz to priča. Em se vide protagonisti, em se čuju. Kao da su u kući, za astalom.

Baka Kosa nije znala mnogo o televizorima, pa je prvu priliku iskoristila da o svim nedoumicama porazgovara sa unukom Milicom.

Jasno je bilo, Kosa je, kad je prvi put vidjela televizor i lice na ekranu, tvrdila da kao što oni ispred vide njega tako i on vidi njih. Pa je zato noću pokrivala televizor.

"Boga ti, Milice, vide li otuda sad oni nas?", upita baka Kosa unuku Milicu. A ona će njoj kroz osmijeh: "Ma, jok, baba..., to je nemoguće, samo mi njih".

Smiješno pitanje zar ne!? Vjerovatno bi se svi i danas smijali da prije nekoliko dana "Vikiliks" nije objavio oko 8.000 dokumenata iz kojih se vidi da Centralna obavještajna agencija /CIA/ špijunira ljude širom svijeta, i to na najnevjerovatnije načine, pa čak i kroz televizor.

Ovo otkriće "Vikiliksa" Džulijana Asanža, kako su ocijenili brojni svjetski umovi, predstavlja "najveće otkriće" u istoriji ove agencije i pokazuju ne samo kako je CIA stvorila i sprovodila globalni hakerski program, već i dokazuju da je zloupotrebljavala uređaje velikih svjetskih kompanija.

Eto, tek sada, poslije skoro 30 godina, vidimo dokle seže čist hercegovački razum baka Kose, koja je još prije tri decenije posumnjala u televizor i njegovu stvarnu namjenu u brojnim domaćinstvima širom svijeta.