U nevesinjskoj galeriji održana je promocija knjige "Da se ne zaboravi - Nevesinjci i vijek od Velikog rata", izdavača "Udruženje Šipovci", a koju su priredili Velibor Šipovac iz Trebinja i Jovan Šipovac iz Beograda.
Pored njihovih autorskih radova u knjizi se nalaze odlomci iz tekstova pokojnog akademika Neđa Šipovca, epske pjesme Milivoja Šipovca, kao i tekstovi književnika Tomislava Šipovca, autora velikog broja naslova, knjiga poezije, pripovjedaka, prevoda, romana, među kojima je i na daleko poznata "Nevesinjska puška".
Pored velikog broja prisutnih građana iz Nevesinja, predstavnika opštine, srpske pravoslavne crkve i boračke organizacije, promociji su prisustovali hadži Branko Cerović, kozački ataman za Crnu Goru i Republiku Srpsku i Zdravko Močević, predsjednik udruženja Srpsko-ruski most iz Banja Luke.
U svojstvu recenzenta obratio se mr Momčilo Golijanin, istoričar Boško Buha i slikarka Biljana Ristić.
U ime izdavača Jovan Šipovac je istakao: "Postojimo, živimo, nestajemo, ali u priči, u pjesmi, u epitafu, u nezaboravu, ipak opstajemo. 'Da se ne zaboravi - Nevesinjci i vijek od Velikog rata' produkt je naših emocija, naše spone sa ovim prelijepim vrletima, proplancima, žuborom ponornica koje skrivene pod zemljom i sa zemljom napajaju ljepotom i dušu i tijelo ovog podneblja".
O svom učešću u knjizi, za portal TrebinjeLive, Velibor Šipovac je kazao da se u knjizi nalaze njegova dva teksta, "Lazar" i "Dobrovoljci u Velikom ratu".
"Prvi tekst je o mom pradjedu Lazaru Šipovcu. Priča je spoj činjenica, predanja i u pojedinim dijelovima neophodne fikcije. Ali, činjenica je da je hrabri, i u tom vremenu poznati Lazar, odveden zajedno sa mnogim Nevesinjcima u Arad, jedan od najozloglašenijih logora Habzburške monarhije. Sedamdeset petogodišnji Lazar je ubijen u tamnici i pokopan 9. decembra 1914. godine u zajedničkoj aradskoj grobnici. U Nevesinje je nakon dugo vremena stigla vijest da je, pored mnogih Nevesinjaca, Lazar ostavio život u tuđini. Drugi tekst, "Dobrovoljci u Velikom ratu", predstavlja prikaz o doprinosu dobrovoljačkih odreda ovog kraja u tim ratnim godinama. Tekst je, u stvari, i uvod u pomen imena dobrovoljaca iz nevesinjskog sreza", kazao je Šipovac.
Iz knjige izdvajamo citat akademika Neđa Šipovca: "Djeca se gube i zalutaju na stazama parkova, odrasli na komplikovanim putevima života, posebno u ratu, čudovištu sa hiljadu glava od kojih svaka glava traži svoju žrtvu. Tako su i neki Šipovci, uvijek se odazivajući sibilskom glasu savjesti da stanu u odbranu otadžbine, nestali u šumi vremena iz koje put nije vodio prema suncu slobode i zavičaja. Neki se, eto prstiju sudbine, nikada nisu vratili svojim kućama i porodicama."
Šta Vi mislite o ovome?