"Sit down komičar" u Trebinju

U Kulturnom centru u Trebinju priređena je predstava "Sit down komičar", u kojoj igraju Jasmin Džemiđić, Navid Bulbulija i Filip Andron, u režiji Emira Kapetanovića.

Prije predstave održana je besplatna radionica "Stend-ap komedije".

U razgovoru sa Jasminom Džemiđićem saznali smo kako je postao komičar u magacin kabareu. Kaže, prijavio se na audiciju komičara amatera i osvojio drugo mjesto. Prva tri mjesta su, u principu, bila angažman u magacin kabareu. Tako je i sve počelo, kaže nam Jasmin, dodajući da ga je scena oduvijek više privlačila od glume. Želio je, kaže, da se okuša u stend-ap komediji, jer se oduvijek šalio na svoj račun. "Za mene je specifiča situacija, jer se nalazim u invalidskim kolicima i 90 odsto šala je na račun osoba sa invaliditetom, ali i na račun razbijanja tabua oosobama sa invaliditetom, jer to nisu one osobe koje samo sjede u kući i ne rade ništa i ne znaju ništa, i to je tematika koju govorim u večerašnjoj predstavi", kazao je Džemiđić.

Kakva je budućnost "stend-ap" komedije kod nas? Ima li plodno tlo?

- Apsolutno. BiH je poznata po komediji, i gradove koje smo posjetili, Bihać, Mostar, Livno, definitivni je pokazatelj da ima publike za "stend-ap" komediju. Vidimo na TV-u kabare šou. To je jedan projekat koji je magacin kabare izbacio na TV, tako da radimo punom parom i imamo raznovrsne programe.

Da li ste zadovoljni brojem posjetilaca na dosadašnjoj turneji?

- Uvijek može bolje. Ali, pošto je ovo jedna od promocija "stend-ap" komedije, prilično sam zadovoljan.

Ljudi su željni smijeha. "Stend-ap" donosi smijeh i radost na lica posjetilaca?

- U pravu ste. Osmijeh uvijek dobro dođe. Publika je definitivno željna smijeha. To je nešto najpotrebnije ljudima, da se smiju i zato dolaze na naše predstave. Do sada, nisam imao situacija da se ljudi ne smiju. Desi se da se ljudi ne smiju na neke šale, ali da se ne smiju nikako to još nisam doživio.

Kako pravite program za svoju predstavu?

- Ovu predstavu je režirao Emir Kapetanović. Jednostavno, svi sjednemo i osmišljavamo program, kako ćemo i šta ćemo, i onda napravimo koncept. Zatim, Emir to uobliči u predstavu. Radimo po tom principu i nakon toga imamo probu.

Da li su predstave iste ili se dosta improvizuje?

- Ima malo i improvizacija. Desi se da zaboravimo malo tekst, tako da ima improvizacije u zadnji momenat. Ono što se kaže "na sceni se sjetiš nekog teksta pa malo i promijeniš". Igramo se dosta na sceni, a "stend-ap" dozvoljava tu vrsu improvizacije. Bolje izgleda kada se više improvizuje i logično kad se nešto improvizuje i mi između sebe trebamo da se dobro poznajemo.

Kolika je bila zainteresovanost za radionice i šta polaznici očekuju od Vas?

- Odziv je bio dobar. Za mene iznenađujući. Oni dolaze u radionicu neočekujući u principu ništa. Dođu da vide šta će se tu dešavati i mi sa nekim svojim iznenađenjima ih iznenadimo, dajemo im priliku da nam pokažu šta znaju. Pomognemo im oko pisanja šala i kako se to sve radi.

Problem je nepristupačnost ljudi sa invaliditetom bini

 - Najbitnije za ovu turneju, mimo smijeha i svega onoga što je jako dobro, jeste da se ukaže na problem nepristupačnosti kulturnih centara u BiH. Kad kažem nepristupačnost, onda mislim na binu, da osobe sa invaliditetom ne mogu biti direktni učesnici u kulturnim dešavanjima. Mogu da dođu da budu gledaoci, ali ne mogu, definitivno, da učesvuju u predstavi, i ovo je jedna od poruka ove turneje, zaključio je Džemiđić.