Selo Bobovište u dubrovačkom zaleđu, koje je do rata pripadalo Trebinju a onda postalo dio federalne opštine Ravno, ponovo živi zahvaljujući gradu Dubrovniku i autohtonim hercegovačkim proizvodima koje seljani otkako znaju za sebe nisu mogli ni spustiti na pijačne tezge a već bi bili prodani.

selo boboviste opstina ravno trebinje

Iako je tokom rata bilo na prvoj borbenoj liniji i poprilično je stradalo, sa još vidljivim posljedicama, u Bobovište se vratilo dvadesetak prijeratnih mještana koji tamo stalno žive i još toliko onih koji u svoje selo dolaze gotovo svakodnevno, iako su nastanjeni u Trebinju, a svi žive od pčelarstva, stočarstva i poljoprivrede.

"Mi smo se krajem avgusta 1999. godine počeli vraćati u selo trudeći se da naš projekat od prvog dana bude samoodrživ. Živjeli smo u ruševinama i odmah smo počeli pomalo obrađivati zemlju i nabavljati poneku domaću životinju, tako da su se donatori nakon pola godine uvjerili da mi tu zaista želimo ostati", priča najaktivniji mještanin sela Danilo Mandeganja, koordinator opštine Ravno za mjesnu zajednicu Ivanica, kojoj pripadaju.

On je danas i potpredsjednik Udruženja povratnika koje su 2007. godine osnovali mještani i do danas dobili različite donacije od 350.000 do 400.000 maraka.

"Te 2007. smo ostvarili i najveći projekat, ponovnu elektrifikaciju sela, u koju je uloženo oko 150.000 maraka. Tim projektom struja je došla i u neka susjedna sela", prisjeća se Mandeganja.

Kaže da je donacijama od UNCOR-a, HELP-a i Vlade RS obnovljeno i desetak kuća. Nakon toga se krenulo u obnovu seoske crkve svetog Đorđa u koju je, ne računajući rad mještana, uloženo 40.000 KM i to 25.000 resorno ministarstvo BiH, 5.000 od Sekretarijata vjera RS, a ostatak su prilozi mještana i donacija opštine Ravno.

selo boboviste opstina ravno trebinje

Desetak mještana, koliko smo ih zatekli kod kuća, kažu da svoje proizvode nikad nisu ni nosili na trebinjsku pijacu s obzirom na to da su bili bliže Dubrovniku. Nakon rata vrlo brzo su obnovili prijeratne veze i prijateljstva, tako da danas ne idu ni na dubrovačke pijace već po njihove proizvode Dubrovčani sami dolaze ili ih naručuju telefonom, pa ih Bobovštaci samo isporuče na kućne adrese.

"Imam tri krave i sve tri daju dosta mlijeka, pa prikupim veću količinu sira mjesečno i sve to prodam na kućnom pragu - ponešto Trebinjcima, ali najviše Dubrovčanima, od čega zaradim jednu radničku platu", kaže Desanka Ćeranić i dodaje da svako u selu ima svoje mušterije i da se zna red u takvoj trgovini.

Pomoć i podsticaji

Osim pomoći od devet steonih junica, jednog motokultivatora, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS je Bobovištima dodijelilo grant od 20.000 KM, a svi njihovi pčelari su članovi Udruženja pčelara "Vrijesak" u Ravnom, odakle svake godine dobijaju pogače za prihranu pčela i podsticaje za razvoj ove privredne grane.