Slučaj je htio da Trebinjca iz sela Dražindola, Dušana Džodžu upoznamo na čapljinskim ulicama.

dusan dzodzo

U stvari, susret je kreirala moć zapažanja jednog od bankarskih službenika u Čapljini kojega je neobični komitent ostavio bez daha, ''bubnuvši'' koji je bio dan u sedmici na godinu dana stari datum, koji mu je slučajno trebao.

Iznenađen, odlučio je to podijeliti s novinarima, odnosno javnosti. Slučaj zaista zanimljiv, gospodin Dušan na postavljeni datum i godinu kao s nokta ''izbacuje'' koji je to bio dan u sedmici.

''Nije meni nikakav problem sračunati koji je dan bio 11. septembar 1900, ili recimo, 3. jul 1903. Nije mi nikakav problem'', uvjerava nas Dušan.

''Dogodi se da se ljudi pripreme, pa onda ko slučajno pitaju, je li, koji no bješe dan 29-ti februar 1958? Ja kažem – nije postojao, nije bila prestupna godina. Onda oni vele, svaka čast, mislio sam da te se može preći i tako. Nije to nikakvo čudo, ali treba dobra koncentracija, treba se koncentrirati, pa da na datum izbaciš dan.

Događa se da neki sumnjaju, pa onda ako im pri suci nije kalendar, provjeravaju na mobitel i tako. Zna se dogoditi da neka znatiželjna majka ne sjećajući se dana, upita koji je bio dan kada je rodila neko od svoje djece.

Imao sam taj slučaj baš nedavno. Ja kažem u petak, a ona nije nego u četvrtak, ja opet velim – nije nego petak, ona svoje ja svoje, kad kroz nekoliko ona će u pravu su – bio je petak, u četvrtak sam primljena u porodilište. Sjetila se još nečega što joj se tih dana događalo, pa je onda povezala i koji je bio dan'', prepričava nam svoje doživljaje Dušan.

Na upit kada je i kako spoznao sposobnost pogađanja dana na osnovu datuma Dušan kaže da je to uvidio još u srednjoj školi, kada mu je bilo šesnaest, sedamnaest godina.

''Vidio sam da to mogu, onda sam počeo malo vježbati, provjeravati sam sebe i tako je krenulo. Okolina se najprije čudila, kasnije je to prihvatila. Rodbina i kolege su to prihvatili kao nešto normalno, u stvari postali su mi tumači, kada ja nekome tako nešto pogodim, taj me gleda u nevjerici, a onda ga oni počnu uvjeravati – da je to sto posto sigurno.

Živim s tim, nisam od toga imao nikakve koristi izuzev nekoliko članaka prije četiri pet godina. To je sve. Jednom sam bio u nekom društvu, većima me nije znala kad sam počeo pogađati ostavili su ručak. Jedan mi veli – da si ti u Americi, dobro bi prošao, zaradio bi veliki novac. Mislim se Amerika, Amerika, zemlja velika.

Nisam nikud išao iz Trebinja, pa se za moj dar malo čulo, koliko znam nema sličnog čovjeka ne samo u Trebinju i u okolici, nego ni u Republici Srpskoj, e sad dalje, to ne znam'', veli gospodin Dušan, nakon čega je uslijedila naša mala provjera, koju mogu provjeriti i čitaoci Bljeska u nastavku.

Pitali smo ga koji je dan bio 31. juli 1903., inače najtopliji dan Hercegovini, rekao je – petak. Za dan opšine Čapljina – 4. oktobar, kao iz topa ispalio je da će biti također petak, za dan katoličkog Božića, ove godine, rekao je da će biti utorak…

Uglavnom, kad mu se kaže datum, Dušan na trenutak žmirne očima, a onda izbacuje dane.

Ovogodišnje ili dane bližih godina izbacuje kao da čita, dok se za one dalje u prošlost malo zamisli. Kaže da ima svoju tehniku. Nije bio ni matematički genij, veli tek osrednji učenik, trenutačno zaposlen kao ekonomski tehničar u trebinjskom vodovodu.