Na pravoslavni Božić 1993. godine u Kravici kod Bratunca i susjednim zaseocima ubijeno je i masakrirano 49 Srba, 80 je ranjeno, a sedam je nestalo, od kojih se petoro još vode kao nestali.

agresija na mrkonjic grad

Za ovaj zločin ni nakon 20 godina još niko nije odgovarao?!

Osim velikih ljudskih žrtava, Kravica je potpuno opljačkana i spaljena.
Zapaljeno je 688 srpskih kuća, oko 200 poslovnih i pomoćnih zgrada, 27 društvenih objekata, a bez jednog ili oba roditelja tog tragičnog Božića ostalo je 101 dijete.

Muslimanske snage kojima je komandovao Naser Orić 16. januara 1993. godine u Skelanima i okolnim srpskim selima ubile su 69 Srba, 165 ranile, a 30 zarobile, od kojih polovina nije živa, dok se četvoro još vodi kao nestalo.

Među poginulima većinom su bili civili - najmlađi Aleksandar Dimitrijević imao je samo pet godina, a njegov brat Radoslav život je izgubio u dvanaestoj godini. Devetnaestogodišnjoj Mitri Ristić lice je bilo iskasapljeno.

Sva srpska imovina u ovom kraju je opljačkana.

Tog dana je, osim u dijelu Skelana, Crvice i Petriče,gdje muslimanske snage nisu uspjele proći, popaljeno i nestalo još 15-ak srpskih sela i zaselaka koji još nisu obnovljeni i veći broj preživjelih stanovnika nema gdje da se vrati.

Za masovni zločin nad skelanskim Srbima, kao ni za sve ostale, počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, ni poslije 20 godina niko nije odgovarao.

Regularna Hrvatska vojska izvršila je 18. septembra 1995. godine agresiju na zapadnokrajiške opštine Kostajnicu, Novi Grad, Kozarsku Dubicu i Gradišku.

Prema podacima vladinog Centra za istraživanje ratnih zločina, u agresiji Hrvatske vojske 18. i 19. septembra 1995. godine na području četiri pogranične opštine Republike Srpske - Kozarske Dubice, Novog Grada, Kostajnice i Gradiške, na izuzetno brutalan način ubijena su 104 civila i vojnika, te pričinjena ogromna materijalna šteta.

Najmlađa žrtva imala je deset, a najstarija 83 godine. U napadu je ranjeno 17 civila, tri vojnika i jedan pripadnik MUP-a.

Već 17 godina Mrkonjićani čekaju da neko odgovara za užasne zločine, koje su nad srpskim stanovništvom počinili pripadnici Vojske Hrvatske i takozvane Armije RBiH. Iza njih su ostale masovne grobnice i popaljene kuće.

U najvećoj masovnoj grobnici pronađena su tijela 181-og srpskog civila i vojnika, dok je u manjim grobnicama u Mrkonjić Gradu pronađeno još 176 tijela.

Svi su zvjerski mučeni i ubijeni - piše u nalazima obdukcije i patologa, ali ti dokazi i svjedočanstva "skupljaju prašinu" u ladicima Tužilaštva BiH.

Za 117 dana hrvatske agresije na području Mrkonjić Grada porušeno je i zapaljeno oko 3.000 stambenih objekata, tako da se ratna šteta samo u ovoj opštini procjenjuje na oko 670 miliona KM.

Svake godine Mrkonjićani se sjete 10. oktobra 1995. godine - crnog oktobar za Ripač, Petrovac, Drvar, Grahovo, Glamoč, Ključ, Sanski Most, Mrkonjić Grad, Šipovo, Srbobran, Jajce, Kupres i Krupu na Uni.

Tokom agresije oružanih snaga Hrvatske i Petog korpusa tzv. Armije BiH sa 13 zapadnokrajiških opština u septembru i oktobru 1995. godine protjerano je više od 120.000 ljudi, a ubijeno oko 2.000 civila i vojnika.

Do sada je ekshumirano 1.214 tijela, a i dalje se traga za još 420 tijela ubijenih srpskih civila i vojnika.

Dejtonski sporazum potpisan je 21. novembra 1995. godine, a logor "Silos" u Tarčinu, na području opštine Hadžići, zatvoren je tek 27. januara 1996. godine.

Kroz logor koji je formiran početkom maja 1992. godine prošlo je oko 600 Srba uglavnom sa područja Pazarića i Tarčina. Bili su zatvoreni muškarci od 14 do 90 godina i 11 žena, od kojih jedna u šestom mjesecu trudnoće.

Osim 11 rezervnih vojnika, uhapšenih na liniji u Hadžićima, svi ostali bili su civilna lica. Logor je zatvoren na dan kada i nacistički logor "Aušvic" u Drugom svjetskom ratu.

Uprkos svim svjedočenjima i dokazima, Haški tribunal je za zločine nad Srbima tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka osudio samo tri lica - jednog Hrvata i dva Bošnjaka.

Iz statističkih podataka, koji su objavljeni na sajtu Haškog tribunala, vidi se da je Zdravko Mucić dobio devet godina zatvora, Hazim Delić 18, a Esad Landžo 15 godina.

Za zločine nad Srbima Haški tribunal oslobodio je odgovornosti Zejnila Delalića i Nasera Orića iako su izneseni brojni dokazi o Orićevim zlodjelima nad Srbima u Podrinju.

Prema podacima koje je kao tačne prihvatio i Haški tribunal i UN, u ratu u BiH su stradale 104.000 ljudi, od čega 68.000 Bošnjaka, 23.000 Srba, devet hiljada Hrvata i gotovo četiri hiljade onih koji su se izjašnjavali kao "ostali".